HomePrimaći salon

TUMAČENJE MOZAIKA U PRIMAĆEM SALONU BEOGRADSKE NADBISKUPIJE

Predivan mozaik koji krasi primaći salon Beogradske nadbiskupije izradio je 2006. godine dr pater Marko Ivan Rupnik uz pomoć mladih umetnika iz Centra Aleti [Aletti] u Rimu. Priznati umetnik, koji je oslikao i mozaik papske kapele Redemptoris Mater, poznat je u celom svetu. Osim što radi jedinstvene mozaike, piše i duhovne knjige, prevođene na gotovo sve svetske jezike. Mozaik sačinjava sa salonom skladnu celinu i isijava lepotom prostora.

Prostor salona

Glavna tema mozaika je „SUSRET“. Zato je pater Marko u gotovo kvadratnoj prostoriji salona za glavnu linijsku osu uzeo dijagonalu. Dijagonala ovde nema samo geometrijsko značenje – dakle, to što iz jednog kvadrata nastaju dva trougla sa svekolikom duhovnom simbolikom koju uopšte možemo da zamislimo – nego je posredi i aktivna linija, magnetizam prostorije koju posmatramo kao organizam. Dijagonala postaje ono sabirno središte koje povezuje i ujedinjava. To možemo da vidimo na stropu, na posebno upečatljiv način obeleženom dijagonalnom linijom.

Mozaik Susreta u Beogradu

Mozaik predstavlja ikonografski prizor duboko usidren u hrišćanskom predanju, a to je susret Marije iz Nazareta, odnosno Device, Bogorodice i Majke, s Jelisavetom, Zaharijinom ženom i majkom Jovana Krstitelja. U našim krajevima nalazi se jedan predivan mozaik s tim prizorom iz VI veka – u Poreču. Koje je značenje susreta između Marije i Jelisavete? Zbog čega je taj susret tako značajan za Beogradsku nadbiskupiju? Grad Beograd nalazi se na mestu gde se susreću apostolska predanja Petra i Andrije, a i današnji poglavari Katoličke crkve nastoje da šire ideju dijaloga i jedinstva među svim hrišćanima, prema učenju Drugog vatikanskog sabora i poukama današnjih papa.

Susret Marije i Jelisavete

U Bibliji možemo pronaći osnovne teološke i duhovne elemente tog nezaboravnog susreta. Jelisaveta je neplodna žena, u godinama kada više ne može da rađa. Neplodnost je znak čovekove slabosti, kada ne može da dâ život novom biću. Ali Bog svojom božanskom milošću i snagom može tu neplodnost da pretvori u plodnost, i trudna Jelisaveta postaje tako znak vere i znak Marijinog devičanskog majčinstva. Marija je devica. Izabrati devičanstvo znači svesno se odreći bitnog ljudskog nagona za produženjem svoje vrste i tako dati prednost Bogu, koji je sam Život i koji jedini daje život drugima.

Jelisaveta – znak Marijinog devičanskog majčinstva

Jelisavetina neplodnost postaje znak Marijine devičanske plodnosti. Protagonista ovog susreta je Marija, a upravo Jelisavetin pozdrav izaziva u njoj najlepši hvalospev koji je čovek ikada izrekao Gospodu. Otkrivamo da je taj susret mnogo više od susreta trudnih žena koje očekuju da na svet donesu decu. Ovaj veličanstveni susret bio je moguć zbog otvorenosti Božjem Duhu i zbog duboke poniznosti, koje su zajedničke obema ženama.

Susret Isusa Hrista i Jovana Krstitelja

Susret Jelisavete i Marije zapravo je susret „unutrašnjih“ osoba – dece koju nose ove žene, Ivana Krstitelja, pravog čoveka, i Isusa Hrista, pravog Boga. Autor mozaika hteo je da prikaže Mariju kao Majku Božju, Majku Gospoda i Otkupitelja. Zbog toga ona u svojim rukama s velikom nežnošću i ljubavlju nosi „mandylion“, medaljon. Na njemu je lik Hrista Spasitelja, i to nam otkriva odnos Marije i utelovljene Božje Reči. Reč Božja je, naime, u Mariji postala plôt, čovek, Osoba. Jelisaveta širi svoje ruke u znak dobrodošlice i želi da zagrli Mariju, a s njom Spasitelja i Boga. Iznad Jelisavete nalazi se i lik njenog deteta, Jovana Krstitelja, Preteče Gospoda. Njegove ruke idu u istom pravcu kao ruke njegove majke – i on grli Mariju i Isusa Hrista. Ivan u ruci drži školjku, simbol onoga što će biti njegovo poslanje – krštavanje. Marija dolazi kao Majka Božja i donosi u svojoj utrobi Hrista Spasitelja, a Jelisaveta je prima kao majka onoga ko će jednom, prilikom krštenja na reci Jordan, prvi pokazati Spasitelja. Jelisaveta je prva osoba u Jevanđelju koja Mariju priznaje za Majku Spasitelja i Boga, što je sasvim razumljivo, jer ona u sebi nosi onoga ko će tom istom Spasitelju pripremiti put. Dakle, u susretu dveju trudnih žena susreću se zapravo Krist i Krstitelj.

Susret Boga i čoveka

Preko mozaika susreta ovih dveju Božjih službenica postaje nam jasno da je prilikom svakog susreta važno da jedni u drugima pronađemo put do unutrašnjeg čoveka. To isto važi i za grad Beograd kao grad susreta. Duh sveti u nama čezne da se susretnemo s Hristom i da se susrećemo međusobno. Susret će tako biti sve više ostvarenje one nepojmljive čežnje koju u nama budi Hrist Gospod kada želi da se susretne s našim najunutrašnjijim bićem.

Dekoracija mozaika

Dekorativnosti mozaika doprinosi izrazito zlatna boja. Umetnikova želja bila je da u gledaocima probudi osećaj sklada i lepote, dakle, onaj osećaj srca koji nam pomaže da otkrijemo dubinski sadržaj poruke sakrivene u mozaiku. U delu mozaika koji se prostire oko glavnih likova slobodno se prepliću kamenčići različite boje i oblika. Osim zlatne, mozaikom preovlađuju plava i crvena boja, ljudsko i božansko, a one se prepliću negde iza Marije i Jelisavete.

Anđeo u salonu – glasnik Božji

Kada izlazimo iz salona, kod vrata nas ispraća anđeo s pergamentom u ruci. Anđeo svojim krilima dodiruje strop, a noge mu stoje na tlu. Svojom pojavom podseća nas na Jakovljeve lestvice koje spajaju nebo sa zemljom. Na njemu odsevaju bela i zlatna boja. Na pergamentu pak nalaze se reči blagoslova: Bog te blagoslovio, čuvao, licem svojim obasjao, milostivo pogledao, mir ti podario!

Zato nas na izlasku iz salona anđeo obdaruje Božjim blagoslovom, koji neka nas prati na svakom koraku.

Reč Božja

Veliki pergament koji gotovo pokriva anđela govori o tome da je naše bivstvo Reč Božja, jer smo po njoj pozvani u život i po njoj treba da usmeravamo svoj život i svoj lični napredak. Što više i bolje to budemo činili, utoliko više ćemo i u svom svakidašnjem zemaljskom životu biti slični Hristu Gospodu.