HomeIsusovci

ISUSOVCI

Osnivač

Sv. Ignacije Lojola, Bask (iz Španije), rodio se 1491. godine. Bio je trinaesto dete u porodici. Dobar deo svoje mladosti proveo je na velikaškim i kraljevskim dvorovima. Neočekivani zaokret u njegovom životu dogodio se 21. maja 1521. godine. Ignacije je organizovao odbranu Pamplone od napada Francuza. Topovsko tane smrskalo mu je koleno. Ostao je prikovan uz bolesničku postelju. I tu počinje preokret u njegovom životu.

Kada je prizdravio, povukao se u samoću u mesto Manreze. Postepeno stiče mistička iskustva. Imao je viđenje Presvetog Trojstva. Na novi način susreće Isusa Hrista. U novom svetlu otkriva otajstvo Crkve. To svoje višemesečno iskustvo zabeležio je u knjižiciDuhovne vežbe.
Kao hodočasnik boravi u Svetoj zemlji. Uočava potrebu dodatnog školovanja. Završava studije u Parizu. Tamo je preko duhovnih vežbi pridobio i obrazovao svoje prve istomišljenike. Godine 1537. zaređen je za sveštenika u Veneciji. Došavši posle toga u Rim, započeo je svestrano apostolsko delovanje. Papa Pavle III odobrio je 1540. Družbu Isusovu, tu novu redovničku zajednicu. A njeni pripadnici su se posebnim zavetom poslušnosti stavili na raspolaganje papi, da im on označi područje apostolskog delovanja i da ih pošalje tamo gde je najpotrebnije. Svuda ih je vodila osnovna misao sv. Ignacija: »Sve na veću slavu Božju«.

Ignacije se sada sav posvećuje Družbi Isusovoj, radeći naKonstitucijama Reda, koje je pisao uz mnoga nadahnuća i viđenja, ne samo Isusa, nego i Blažene Device Marije. Umro je u Rimu 1556, u 65. godini života. Proglašen je svetim 1622. godine. Telo mu počiva u crkvi Il Gesu. Hodočasnici i danas rado posećuju Camerette sv. Ignacija uz crkvu, tj. prostorije gde je svetac živeo, radio i molio.

Ignacije je iza sebe ostavio mnoga trajna dela, od kojih je sigurno najvažnije Družba Isusova, koja danas broji oko 20.000 pripadnika. On je još i danas prisutan u Crkvi po svojim duhovnim vežbama, koje su trajno nadahnuće i jedinstveni put za one koji traže Boga, tragaju za pravim smislom života i nesebično žele da se stave u službu Božjeg kraljevstva.

Ignacije je počeo kao vojnik, ali nastavio je i završio kao veliki učitelj duhovnog života, mističar i neobični zaljubljenik u Isusa Hrista Raspetoga i Uskrsloga.

Isusovci u Beogradu

Sv. Ignacije je sigurno čuo za Beograd, jer mu je u odbrani tog grada poginuo nećak. Dubrovčanin o. Bartol Sfondrati, koji je još za života sv. Ignacija stupio u Družbu Isusovu, našao se osamdesetih godina 16. stoleća i na području Srbije. Početkom 17. veka obreo se u Beogradu čuveni o. Bartol Kašić. Godine 1613. grupa isusovaca osniva prvu gimnaziju u Beogradu. Superior zajednice dobija 1718. godine sliku Marije Pomoćnice iz Pasaua u Bavarskoj, koja je kasnije nazvana Bogorodica Beogradska. Ona se i danas veoma poštuje, a posebno svakog 19. u mesecu, kao i na njen dan 19. oktobra.

Ta slika je, kao i isusovci u tim nemirnim vremenima, delila sudbinu naroda na ovim prostorima. Godine 1735. tri isusovca umiru kao žrtve kuge, služeći zaraženim bolesnicima. Godine 1739. dva isusovca ginu u borbama kod Grocke. Isusovci posle toga napuštaju Beograd zajedno sa slikom Bogorodice Beogradske. Prvi isusovac kao narodni misionar javlja se u Beogradu tek 1922. godine, 1929. isusovac o. Zore useljava se u kupljenu kuću, da bi se 1. I 1931. formirala župska zajednica, a u decembru 1933. bila blagoslovljena nova crkva sv. Petra. Bogorodica Beogradska vratila se iz progonstva u Tekijama 19. septembra 1934. godine, što je posebno svečano proslavljeno 6. i 7. oktobra. Od tada je Bogorodica Beogradska zajedno s isusovcima trajno prisutna u središtu Starog grada.