Početnalokalne vestiApostolski nuncije služio svečanu liturgiju u Crkvi Sv. Petra

Apostolski nuncije služio svečanu liturgiju u Crkvi Sv. Petra

Na vigiliju blagdana Svetih Petra i Pavla, 28. juna 2017. održana je svečana večernja liturgija u Crkvi Sv. Petra u Beogradu. Liturgiju je predvodio apostolski nuncije u Republici Srbiji mons. Lučano Surijani na latinskom jeziku, uz koncelebraciju pet biskupa: beogradskog, zrenjaninskog, subotičkog, biskupa sremskog i egzarha za istočni obred kao i dvadesetak sveštenika iz više biskupija. Prisutni su bili i predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve i diplomatskog kora, predstavnici državnih institucija, među kojima i predstavnik Uprave za saradnju s Crkvama i drugim verskim zajednicama g. Gavrilo Grban. Redovnici i redovnice kao i ostali vernici samo su dopunili predivan mozaik univerzalnosti Crkve, sačinjen od pripadnika različitih naroda iz Evrope. Liturgijsko slavlje pratio je Hor opere Narodnog pozorišta pod upravljanjem maestra Đorđa Stankovića.

U nastavku objavljujemo propoved apostolskog nuncija u celosti:

Draga Braćo u Episkopatu, sveštenici, redovnice i redovnici,

draga braćo iz drugih Crkava i verskih zajednica,

predstavnici vlasti i gospodo ambasadori, dragi vernici,

Veoma mi je drago što mogu ovo veče zajedno sa vama da slavim euharistiju na vigiliju svetkovine svetih Petra i Pavla. U ovoj prilici, kako znate, želimo da na poseban način molimo na nakane PapeFranje, da molimo za duhovne i materijalne potrebe ove zemlje i za toliko željeni mir među narodima.

Jedan od glavnih naziva kojim se naziva papa je Petrov naslednik, i to je razlog zašto nuncijature organizuju slavlja na ovaj dan. Takođe nas i današnja liturgijska čitanja pozivaju da svoj pogled usmerimo na Apostola Petra. U Evanđelju Uskrsli Isus, nakon zajedničke trpeze sa svojim učenicima, upućuje Petru pitanje koje je temeljno kako bi se razjasnio odnos Petra prema njemu:”Šimune, voliš li me?” Isus traži od Petra da se zagleda unutra, u dubinu svog srca, u korene svog odnosa sa Bogom. To je egzistencijalno pitanje jer dira u najdublju unutrašnjost. Izgleda, ipak, da prvi Petrov odgovor Isusu, koji ponavlja pitanje još tri puta, nije dovoljan. Znamo da broj tri u Svetom pismu, simbolizuje savršenost, puninu. Sa druge strane, isti taj Šimun Petar, za vreme muke Gospodnje, tri puta je izjavio da nepoznaje Isusa, iz straha negirajući svoj odnos sa njim. Sad Isus propituje Petra o ljubavi, jer je ljubav centar svega, ona je sve u hrišćanskoj veri. Tu je motiv za službu kojom Isus zaogrće Petra: on će biti stena na kojoj se temelji Crkva, ako bude znao da voli ovčice koje će mu biti poverene istom Isusovom ljubavlju, koji je dao svoj život za njih.

I nama danas, koji smo pozvani da budemo učenici Hristovi, upućeno je isto pitanje. Da li znamo da volimo Isusa do kraja? Da li smo spremni da darujemo svom bližnjem ljubav koju smo dobili od Boga? Ne zaboravimo da Isus potvrđuje da ćemo na kraju našeg života biti suđeni po tome kako smo voleli. Ne zaboravimo da sve prolazi a samo ljubav ostaje! Stoga, svako od nas, u skladu sa svojim pozivom i svojim služenjem u Crkvi i u društvu, je pozvan da se prepusti vođstvu ljubavi u svakodnevnom životu.

Ljubav prema bližnjem, koju Isus traži od nas da je imamo, ostvaruje se u služenju, pre svega osobama koje su slabe i u potrebi. Prvo čitanje Dela Apostolskih, svedoči da se to služenje ne bazira na materijalnim sredstvima. Petar, dok je uzlazio u Hram da se pomoli, sreće jednog bogalja koji prosi od prolaznika. Apostol mu kaže:“Nemam ni srebra ni zlata, ali ono što imam dajem ti: u ime Isusa Hrista, ustaj i hodi“. Isus je obećao svojim učenicimada će činiti stvari i veće od njega. Stoga, takođe i mi, našim služenjem, možemo da postanemo oni koji čine čuda, čak i ako ona ostaju sakrivena. Nije važno da se bude hrabar, inteligentan i bogat; ono što je važno je da se transformiše svako naše delo služenja u znak ljubavi.

Najdraži, svako od nas, kao Petar, kao Pavle, kao i ostali Apostoli, je primio od Gospoda jedinstven poziv, lični, nezamenjiv. Završavajući, sve nas pozivam da se zajedno prepustimo Mariji, Majci Božjoj, kako bi mogli da sledimo Hrista svaki dan, služeći s ljubavlju i za ljubav bližnjih, za izgradnju sveta koji će biti više pravedan i bratski. Amen!

Nuncije se na kraju liturgijskog slavlja obratio ovim rečima:

Na kraju ovog euharistijskog slavlja želim da zajedno sa vama još jednom zahvalim Gospodu što nas je okupio da zajedno budemo u Njegovoj kući, darujući nam radost svoje prisutnosti u nama i među nama.

Moja najdublja zahvalnost ide braći biskupima, sveštenicima, redovnicima i redovnicama, svim vernicima i svima koji svoj život posvećuju služenju Evanđelju.

Radosno zahvaljujem predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve na njihovom prisustvu, kao i pripadnicima drugih konfesija, koji se zauzimaju za duhovni rast ovog naroda.

Posebnu zahvalnost želim da izrazim predstavnicima Vlade i kolegama iz Diplomatskog kora, koji na različite načine, rade za dobro ovoj zemlji i na dobrim odnosima među narodima.

Od srca zahvaljujem pateru Vinku i Isusovačkoj zajednici, koji su nas primili u ovoj crkvi, koja je izabrana za ovu priliku upravo zato što je posvećena apostolu Petru.

Na kraju, upućujem zahvalnost i horu, koji je animirao i učinio radosnijom ovo slavlje, takođe i svima koji su sarađivali kako bi ovaj susret proslave i molitve bio što uspešniji.

(kmc)

podeli na: