Drugi dan duhovnih vježbi za Papu i za članove Rimske kurije
„Znanost žeđi“ bila je tema prve meditacije na duhovnim vježbama koje se za papu Franju i za članove Rimske kurije održavaju u Aricci, nedaleko od Rima. Posljednje su Isusove riječi iz Knjige Otkrivenja poziv: „Tko je žedan, neka dođe“. Od tih je riječi propovjednik don José Tolentino de Mendonça pošao u svojemu razmišljanju kako bi vodio do razumijevanja okvira ‘obilja’ i ‘besplatnosti’ života koje Bog nudi čovjeku, te do procjene odgovora današnjega čovjeka.
Isus dolazi u susret našoj povijesti takvoj kakva ona jest, u svojoj nepotpunosti, praznini ili neuspjehu, kako bi nam rekao: „Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!“ Isus zna koliko nas zapreka koči i koliko nas zastranjenja usporava. Tako smo blizu vrelu, a odlazimo tako daleko – napomenuo je propovjednik te objasnio – U želji i u žeđi nalaze se dva suprotstavljena osjećaja: privlačenje i udaljenost, prijenos i oprez. Stoga si trebamo postaviti pitanje: čeznemo li za Bogom? Znamo li prepoznati svoju žeđ? Dajemo li si vremena da ju dokučimo?
Žeđ nas lišava daha, iscrpljuje nas, čini nas iznemoglima. Ostavlja nas blokiranima, bez snage za reagiranje, dovodi nas do krajnje granice – napomenuo je don José te primijetio – Mnogo se govori protiv konsumizma trgovačkih centara, ali nemojmo zaboraviti da konsumizam postoji i u duhovnom životu. Činjenica je da naša društva koja nameću potrošnju kao mjerilo sreće, želju pretvaraju u zamku.
To je žeđ današnjega čovjeka. Žeđ koja se – objasnio je – pretvara u pomanjkanje ljubavi u odnosu na ono što je bitno, u nesposobnost razlučivanja. A u našim društvima postoji varka: svaki put, naime, kada mislimo da ćemo utažiti svoju žeđ u nekom izlogu, u nekoj kupovini, u nekoj stvari, posjedovanje smanjuje njezinu vrijednost, a to u nama povećava prazninu. Predmet je naše želje nepostojeći entitet, predmet koji uvijek nedostaje – istaknuo je don José te dodao – Ipak, Gospodin nam ne prestaje govoriti: „Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!“
Mnogo je načina na koje možemo zavarati potrebe i primijeniti ponašanje duhovnoga bijega, a da nikada ne postanemo svjesni da smo u bijegu – primijetio je propovjednik te potaknuo sve ljude da uspore korak. Postanimo svjesni svojih potreba, sjednimo za stol vjere, ali ne zbog materijalnih ili gospodarskih razloga, nego zbog razlogâ života – kazao je. Žeđ za odnosima, za prihvaćanjem i ljubavi prisutna je u svakom ljudskom biću. Mi ih preziremo gotovo kao da nisu vrijedne naše pozornosti. Bježimo od tih žeđi kao da nam ne mogu ništa otkriti o Bogu.
Zapravo je upravo suprotno. Žeđ je biografska baština koju imamo prepoznati i zahvaliti za nju. (…) Možda još nismo uspjeli zahvaliti Bogu za svoju žeđ, za dobro, za put i vrelo koje je Bog stavio u naš život. Povjerimo stoga Bogu svoju žeđ – potaknuo je na kraju don José.
(rv/kmc)