Godišnjica posvete beogradske katedrale

Nadbiskup Hočevar: Mi smo Crkva!

Uoči samog dana proslave blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, svečano smo proslavili godišnjicu posvećenja beogradske katedrale.

Kao i svake godine, i ovaj 14. avgust bio je za vernike grada Beograda i Beogradsku nadbiskupiju veoma svečan. Od ranih prepodnevnih sati vernici su mogli da prisustvuju svečanoj jutarnjoj molitvi časoslova u devet sati, nakon čega je sledila svečana jutarnja sveta misa s homilijom, koju je predvodio vlč. Mihael Sokol, mladomisnik. Od 10.30 sve do 12 sati imali smo priliku za prepodnevno euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, zatim je sledio svečani Angelus kojim je završeno prepodnevno euharistijsko klanjanje.

Svečano bogosluženje tog dana nastavljeno je popodnevnim euharistijskim klanjanjem, posle kojeg je sledila svečana večernja molitva časoslova.

Svečanu pontifikalnu svetu misu, kojoj su prisustvovali njegova ekselencija mons. Lučano Surijani, apostolski nuncije u Beogradu, i njegov savetnik mons. Filipo Kolnago, predvodila je uz koncelebraciju sveštenika Beogradske nadbiskupije njegova preuzvišenost mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit.

Svoju iznad svega nadahnutu homiliju preuzvišeni nadbiskup započeo je malim podsećanjem na istoriju Crkve, tačnije na načine kako su se vernici okupljali na molitvu i bogosluženje. To nas je uvelo u razmatranje o tome šta je u stvari Crkva. Naime, mnogi od nas odgovoriće isto kao i kad »djecu na vjeronauku upitamo: Što je to Crkva? – najčešći je odgovor: To je kuća Božja, mjesto gdje se molimo. ‒ U redu! Odgovor nije pogrešan, ali treba poći korak dalje i kazati: Mi smo Crkva! Crkva je zajednica vjernika; zajednica onih koji se okupljaju, koji ispovijedaju svoju vjeru u Isusa Krista i trude se živjeti po toj vjeri«,  rekao je mons. Hočevar. Dakle, Crkva nije zgrada, mesto, objekat. Jer, »Kamena crkva, crkva kao građevina je prolazna. Svi smo svjedoci koliko je crkava srušeno i spaljeno, što namjerno iz ljudske zloće, a mnogim urušavanjima crkava uzrok je nebriga«, naglasio je otac nadbiskup i dodao da »Crkva kao zajednica vjernika ostaje; ona će, po Isusovim riječima, vječno trajati i ’vrata paklena neće je nadvladati’.« Mi, Kristov verni narod, sve do kraja sveta nastavićemo i da se okupljamo na slušanju reči Božje i slavljenju otajstava naše vere. Naime, nas kao delove građevine, Božje građevine, u svojim poslanicama tako i opisuje sveti apostol Pavle. A mi, delovi, zidovi, stubovi te Božje građevine, sazdani smo na temeljima koji su sam Isus Krist: »svi zajedno s Njim tvorimo jedinstvenu Crkvu. Apostol nam govori: ’Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama’«, podsetio nas je preuzviženi. Da, Sveti Duh prebiva u nama, u našim srcima, mi smo taj Novi savez, onaj koji je došao s Isusom, koji svojim učenicima »govori da je hram ‒ u prvom redu ‒ čovječje srce koje je prihvatilo Njegovu riječ. On svojima daje svoga Duha. I svi koji po vjeri i sakramentima imaju Duha, jesu novi, pravi i živi hram Božje slave… I bogoštovlje i život krštenika trebaju biti prodahnuti Duhom, onim Duhom što ga je umirući Isus na križu ’predao svijetu’, a poslije uskrsnuća ’dahnuo’ u apostole«, naglasio je otac nadbiskup. Mi koji smo Hram ne treba nikad da zaboravimo da »Prava vjera uvijek vodi predanju života za druge. Najgore je ako u nama postoji proturječje, a to je kad drugi na nama ne vide ništa Kristova; kad naša djela nisu u skladu s riječima, kad vjera nema pokrića u životu, kad dajemo lošu sliku o Crkvi«, upozorio je mons. Hočevar i dodao da »Hram Božji postaje se najviše po ljubavi«, ili, po rečima Sv. Avgustina: »Ljudi po vjeri postaju materijal pripremljen za građevinu, po krštenju i propovijedanju već su otesani i uglađeni; ali tek kad su po ljubavi ujedinjeni postaju uistinu hram Božji.«

Svoju homiliju preuzvišeni gospodin nadbiskup završio je rečima: »Nemojmo očekivati da će sve napraviti samo drugi, da će nam drugi nešto dati i pokloniti, nego se i sami prema svojim mogućnostima uključimo u obnovu naše katedrale i cijelog kompleksa Marijanuma, kako bismo dovršili ali i oživjeli novi pastoralni i marijanski centar ne samo grada Beograda nego i šire, koji će biti na korist i nama i generacijama koje dolaze poslije nas.«

Posle svete mise planirano je bilo da se održi i marijanska procesija, koje zbog vremenskih prilika, nažalost, nije bilo, a umesto procesije molili smo se pred kipom Blažene Djevice Marije.

(M.K.A./kmc)