Ispraćaj pokojnog Miklavž Nike Hribara, voditelja muškog fokolara u Beogradu

U Beogradu je, u bolnici, u ponedjeljak, 14. marta 2022. godine, u večernjim satima (na sam dan smrti Chiare Lubich, osnivateljice Pokreta fokolara), od posljedica moždanoga udara koji je doživio u petak 11. marta, blago u Gospodinu preminuo Miklavž Niko Hribar, voditelj muškog fokolara u Beogradu.

Oproštaj od pokojnog Miklavža Nike Hribara bio je u četvrtak, 17. marta, kada je njegovo tijelo bilo izloženo od 16.30 do 18.00 sati u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu. Svetu misu za pokoj njegove duše u 18.00 sati prikazao je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit u zajedništvu s mons. Lucianom Surianiem, apostolskim nuncijem u Republici Srbiji i ostalim svećenicima katoličkih (nad)biskupija u Republici Srbiji. Svetoj misi je nazočio i biskup Slovačke evangeličke crkve u Srbiji Jaroslav Javornik, kao i predstavnik Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama g. Gavrilo Grban. Za glazbeni dio na svetoj misi i samom ispraćaju pobrinuo se Ekumenski muški hor. Na ispraćaju se okupio veliki broj pripadnika Pokreta fokolara iz Istočne Europe, kao i veliki broj vjernika iz Beograda.

Nadbiskup Hočevar je u propovijedi naglasio kako je potrebno da svi ljudi prihvate stvarnost „da naš izbavitelj živi te da nas može izbaviti i spasiti od svih nevolja, pandemija, ratova“ te dodao kako je danas potrebno otkriti ljudsko dostojanstvo. Istakao je da ćemo se oprostiti od Nike, ali na ovaj tjelesni način, uz misao da naš izbavitelj živi. Stvarnost da naš izbavitelj živi, nadbiskup je povezao s Nikinim životom. Naime, on je bio obdaren mnogim darovima, a već s deset godina došao je u „krizu vjere“, i tako se pitao zar je stvarno vjera ono što će mene voditi, je li Bog samo onaj koji zapovijeda nešto? On je tražio kako da se oslobodi te krive slike i izađe iz kušnje. Uz pomoć Božju, pomoć svoje obitelji i dobrih ljudi iz Pokreta fokolara pobijedio je to, čak je shvatio da njegov izbavitelj živi i onda kada je njegov otac poslije Drugog svjetskog rata bio u zatvoru. On je uvidio da samo kršćanstvo daje jasne odgovore o novom životu i nadi za vječnošću. Tako je susrećući se s ljudima vjere sam odlučio da postane kršćanin i da se posveti Bogu. Nadbiskup je naglasio da se svi moramo pitati : „Da li i mi pružamo ljudima pravo Evanđelje, odajemo li stvarnost da je Bog izbavitelj koji živi i da nam pomaže?“, te nastavio govoriti o Nikinom životu, koji je završio gimnaziju i fakultet u Ljubljani. Zatim je došao u Zagreb gdje je preko trideset godina boravio služeći Bogu u Pokretu fokolara i zadnjih pet godina služio Bogu u Beogradu, a u zadnje vrijeme baš ovdje u Marijanumu, te vrlo simbolično na dan preminuća osnivačice Pokreta fokolara Chiare Lubick sam preminuo i pridružio se izbavitelju. Bio je vrlo sposoban i bio je tražen na sve strane. Nadbiskup je spomenuo kako je znao putovati, a za vrijeme vojnog roka u Leskovcu tražio je Katoličku Crkvu kako bi mogao primati sakramente i živjeti svoju vjeru. Svakako treba istaknuti da „naš rastanak ne bi bio iskren s Nikom ako ne bi u srcu imali želju da širimo evanđelje i jedinstvo svih kršćana, kao što je i on činio“, a baš sada kada se rastajemo „naša Crkva slavi Sinodu, a to znači zajedništvo i prihvaćanje svakog čovjeka kao brata i sestre u Kristu, to znači tražiti Crkvu, tražiti jedinstvo među svima koji su kršteni“ zaključio je nadbiskup Hočevar.

Na kraju svete mise vlč. Mihael, župnik i rektor Marijanuma u svoje osobno ime, u ime župe i u ime Beogradske nadbiskupije oprostio se od Nike, zahvalivši mu za sve što je učinio i za evanđelje koje je svjedočio kročeći ovom zemljom, gdje god da je bio. Zahvalio mu je što je bio član Prve Sinode Beogradske nadbiskupije, član odbora za obnovu katedrale i Marijanuma, te stručni suradnik u Beogradskoj nadbiskupiji za gradnju. „On bi sve probleme odmah rješavao, mirno i bez puno riječi“ istakao je vlč. Mihael, te dodao kako su ga radnici iznimno cijenili i danas se nakon radnog vremena oprostili od njega, a neki su ostali na misi i ispraćaju.

U ime Pokreta fokolara od Nike se oprostio g. Andrej Štefančić, glavni suodgovorni u Pokretu fokolara za Istočnu Europu i gđa. Dolores Poletto, glavna suodgovorna u Pokretu fokolara za Istočnu Europu.

Štefančić je na početku pozdravio i zahvalio svim nazočnim koji su došli da isprate Niku. Obrativši se Niki, ispričao je kako su se upoznali još davne 1971. godine, te kako je Bog preko Nike dao odgovor na njegova traženja. Sve ove godine Niko mu je bio prijatelj, brat, oslonac i pomoćnik u nevolji. G. Štefančić je ukratko prezentirao Nikin život, od 1954. godine kada je rođen u Ljubljani pa do danas. Na tom putu bilo je puno kušnji, teških i lijepih trenutaka i dug je bio put da se Niko približi Bogu. Ovome svjedoči i jedna zgoda kada je Niko kao mladić išao u Rim na susret Pokreta fokolara i tada mu je rekao: „Dani su prolazili u uzbuđenju i veselju, osim na svetoj misi. Svi su sudjelovali, svi išli na pričest, ja ne. Nisam pripadao tom društvu. Crkvu sam otpisao već prije nekoliko godina i nisam namjeravao da promijenim stav. Ali društvo mi se sviđalo, nešto me privlačilo, nešto vrijedno, što mi je ostavljalo dojam punoće, solidnosti, što ima budućnost“. Također je poslije rekao kako ga je upravo taj događaj potakao da više promišlja o Bogu i posvećenju svog života Njemu, jer mislio je„ako sada propustim priliku, a vidim da je ovo nešto veliko, neprolazno, možda nikad neću biti sretan“ i zato je „otvorio vrata svoje duše i to je bio presudan trenutak“. Od tada je posvetio život Bogu te u Pokretu fokolara u Ljubljani, Zagrebu, Novom Sadu, Križevcima, i Beogradu obavljao mnoge odgovorne službe. Na kraju je istakao da su ga krasile mnoge vrline: vedrina, ustrajnost, čvrstoća vjere, ljubav, optimizam, humor….te zaključio da je Niko bio čovjek mira, jedinstva i zajedništva te da se nadamo da će ga Bogorodica sa svetima prihvatiti kao voljenog sina u Kraljevstvo Božje.

Gđa. Poletto je naglasila da postajemo svjesni blaga tek kada ga izgubimo. Ona je također istaknula vrline koje su resile Niku (jednostavnost, upornost, vjera, ljubav, skrovitost, smirenost….) i dodala da možemo svi biti Bogu zahvaliti što smo poznavali ovakvog čovjeka. Da je zaista bio takav o njemu su pisali iz Centra fokolara slijedeće: „Niko nas je uvijek ganuo svojim poniznim zalaganjem, uvijek konstruktivan, iskren u stalnom traženju jedinstva. S velikom ljubavlju prema Djelu s velikom željom da dobro i ozbiljno radi, čini nam se da je dao neprocjenjiv doprinos razvoju „unitarnog“ pogleda aspekta koji mu je bio povjeren, s vizijom i perspektivama. Primjer je transparentnosti i razmjene“, zaključila je Dolores.

Nakon svete mise nadbiskup je izmolio opjelo, a tijelo pokojnika potom je otpremljeno u Ljubljanu gdje će biti i pokopano.

Izraze sućuti pismenim putem uputili su: mons. Đura Džudžar, vladika Eparhije sv. Nikolaja, mons. Kiro Stojanov, biskup Skopski i eparh strumičko skopski, Međunarodni Centar Pokreta fokolara iz Rima “Centro Foco” (Čentro Foko) i Casa vita (Kaza vita), ogranak za fokolarinke i fokolarine, Međunarodni Centar Pokreta fokolara iz Rima za ekonomski aspekt, Centar za fokolarine i fokolarinke za istočnu Europu iz Bratislave, Irena Čolović, veroučiteljica i suosnivač “Irmos” Udruženja iz Čačka, različite redovničke zajednice, te vjerske i kulturne organizacije iz Srbije, zatim mnogi prijatelji Pokreta fokolara pa i ostali koji su imali sreću da upoznaju Nika u zemljama gdje je on živio i radio.

KMC