Međunarodna biskupska konferenca Svetih Ćirila i Metoda u pohodu ‘ad limina’
U ponedjeljak 30. januara, Sveti otac papa Franjo je povodom pohoda ‘ad limina Apostolorum’primio u audijenciju crkvene vjerodostojnike MBK Svetih Ćirila i Metoda iz Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije. Članove biskupske konference je predvodio beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar. Uz nadbiskupa Hočevara članovi konference su još: mons. János Pénzes, Subotička biskupija; mons. Ladislav Nemet, Zrenjaninska biskupija ujedno i predsjednik MBK; mons. Đuro Gašparović, Srijemska biskupija; mons. Djura Džudžar, apostolski egzarh za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori; mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup u Baru (Crna Gora); mons. Ilija Janjić, biskup u Kotoru (Crna Gora); mons. Dodë Gjergji, apostolski administrator na Kosovu; mons. Kiro Stojanov, biskup u Skopju (Makedonija): apostolski egzarh za grkokatolike u Makedoniji.
Što je to pohod ‘ad limina’?
Pohod biskupa neke države papi naziva se »ad limina apostolorum«. Latinski naziv »ad limina apostolorum« prevodimo: pohod »na apostolske pragove«, to jest na grobove apostola Petra i Pavla. Običaj da svaki dijecezanski biskup u Katoličkoj Crkvi pohodi svake pete godine rimske bazilike, da pođe na pragove, tj. grobove apostolskih prvaka Petra i Pavla, uveo je papa Siksto V.
Običaj je bio da biskup tada podnese i pismeni i usmeni izvještaj Svetome Ocu i njegovim suradnicima u Rimu, pročelnicima pojedinih kongregacija i drugim uredima Svete Stolice. Sve je to propisano crkvenim zakonikom, u kanonima 399. i 400.
Svaki biskup ima i osobni susret sa Svetim Ocem koji traje oko petnaest minuta i tada biskup može s njim govoriti o stanju svoje biskupije, o pastoralnom i liturgijskom životu, o sakramentalnom životu, pohađanju svetih misa, vjeronauka, o mladima koje Crkva okuplja, o broju svećenika, redovnika i redovnica, o broju vjernika, o broju duhovnih zvanja i katoličkih ustanova na području njegove biskupije i njihovu stanju i problemima.
Na tim susretima s vatikanskim službenicima u uredima Rimske kurije povećava se i produbljuje koristan dijalog između biskupa i Svete Stolice, razmjenjuju se obavijesti, ali i daju savjeti i prikladni prijedlozi za veću dobrobit i napredak Crkava kao i za očuvanje zajedničke stege u Crkvi.
Zato su takvi pohodi znak i posebni trenutak zajedništva, jer na njima se susreću dvije osobe, biskup partikularne Crkve i rimski biskup, Petrov nasljednik, svatko sa svojom odgovornošću – za isti cilj – dobro vjernika i čitave Kristove Crkve. To je ujedno i jedna zajednička obnova svih biskupa jedne države i mjesne Crkve u kojoj biskupi na poseban način mole za povjereno im stado svaki u svojoj biskupiji.
(kmc)
