Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2019.: »Teži za samom pravdom«

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se svake godine održava od 18. do 25. januara, čija tema ove godine glasi: »Teži za samom pravdom« (Pnz 16, 11‒20) skroman je doprinos procesu približavanja i suradnje, u dubokoj čežnji srdaca za jedinstvom

Protestanski teolog Karl Barth je povodom pitanja o podijeljenosti kršćana rekao: »Podijeljenost kršćana ne treba objašnjavati, treba joj pristupati kao grijehu, smatrati je krivicom i sablazni.« Gledajući jedinog Krista, u čijem sinovstvu smo pozvani sudjelovati, prianjajući uz Krista, jedinog Posrednika koji nas uvodi u sinovski odnos prema Bogu i bratstvo s drugima, svaka je podijeljenost kršćana posljedica ljudskih pogrešnih odluka i djeluje kao sablazan. Nasreću, dokaz da se nismo pomirili s tragedijom podijeljenosti je redovita Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se održava od 18. do 25. januara, čija tema ove godine glasi: »Teži za samom pravdom« (Pnz 16, 11‒20). Ona je skroman doprinos procesu približavanja i suradnje, u dubokoj čežnji srdaca za jedinstvom onih koji se pozivaju na Krista te tako i odjekuje ‒ kao vapaj protiv svake podijeljenosti i mentaliteta sukoba i rivalstva.

 

Molitvenu osminu pripremili kršćani iz Indonezije

Biblijske tekstove i razmatranja ovogodišnje molitvene osmine izabrale su i pripremile kršćanske zajednice iz daleke i egzotične Indonezije. Ta se država ponosi bogatim iskustvom međureligijskog i ekumenskog dijaloga. Indonezija broji 265 milijuna stanovnika, 86% se izjašnjava kao muslimani, 12% stanovništva pripada kršćanskim zajednicama različitih denominacija. Zemlja koja se sastoji iz grupa različitih tradicija, kultura, dijalekata i religija ipak se temelji na duboko kohezivnom principu jedinstva u različitosti, koji pretpostavlja duh suradnje, tolerancije, dijaloga i komplementarnosti. Zadnjih su godina ta načela pokolebana invazijom individualizma, proisteklim iz sfere tržišne ekonomije kojom dominira mentalitet konkurencije, takmičenja, rivalstva i naglasak je stavljen na postizanje profita po svaku cijenu. Kršćanske zajednice suočene s tom opasnošću razgradnje zajedništva izdvojile su kao pravac ekumenskog pokreta upravo zajedničko zalaganje za pravedno, solidarno društvo; pravac tog ekumenskog puta odredila je radosna poruka o Božjoj ljubavi koja nosi ljudsko lice i ime ‒ Isus Krist. Svim kršćanima zajednička vjera u Boga koji se približio čovjeku, snažan je poticaj na promociju vrijednosti zajedništva, solidarnosti, borbe protiv diskriminacije i marginalizacije. Borba za pravedno društvo u kojem su poštovana ljudska i građanska prava predstavlja važnu dimenziju ekumenskog pokreta i plod je ekumenskog dijaloga. U zajedničkoj borbi kršćana za ta načela već se kuša, anticipira jedinstvo prema kojem još težimo.

Ta duboka povezanost vjere i morala, individualnog i kolektivnog, liturgijskog, molitvenog i društveno-političkog, očituje se u biblijskim tekstovima Staroga saveza u knjizi Ponovljenog zakona. To je i glavni razlog zašto ovogodišnji ključni tekst molitvene osmine ‒ s naslovom »Teži za samom pravdom« ‒ potječe iz ove knjige.

»Svetkuj u čast Gospodinu, Bogu svome. Proveseli se na svoj blagdan ti, tvoj sin, kći tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. Sjećaj se da si i sam bio rob u Egiptu. U svakom gradu koji ti dade Gospodin, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da upravljaju narodom. Ne iskrivljuj pravde, ne budi pristran, ne primaj mita, jer mito zaslepljuje oči mudrih a ugrožava stvar pravednih. Teži za samom pravdom.«

Zajednički napor kršćana oko izgradnje pravednog društva ne proizlazi iz izvora horizontalnog humanizma koji karakterizira različite svetovne udruge, organizacije ili pokrete. Prema biblijskoj poruci, pravednost u društvu, solidarnost, suradnja, antikorupcijski stav ‒ nastupaju u zajednici tek poslije stjecanja dubokog egzistencijalnog iskustva s Bogom, koje rječnikom teologije zovemo vjera. Na početku stoji iskustvo spasenja koje čovjeku besplatno pruža Božja ljubav. Moralnim propisima koji uređuju zajednicu prethodi ontološka istina o Bogu koji se spasonosno zauzima za čovjekovu sudbinu, otkrivajući se kao izvor postojanja i garant opstanka, jezikom Biblije izraženo ‒ kao Stvoritelj i Spasitelj. Ljubav Božjeg Ti preduvjet je svakog ljudskog ja i zajedničkog mi. Govor o čovjeku i o društvu počinje hvalospjevom o Bogu i Njegovom spasonosnom djelovanju. Logika teksta slijedi ovakav redoslijed: vjera u kojoj čovjek kuša spasonosnu ljubav Boga, obvezuje vjernika na izgradnju društva temeljenog na vrlinama solidarnosti, milosrđa, suosjećanja, suradnje i poštenja te isključenju poroka pohlepe, vlastoljublja, korupcije. Liturgijska slavlja u kojima se vjernik sjeća velikih djela ljubavi Božje u povijesti, povlači sa sobom imperativ pravednosti i solidarnosti u međuljudskim odnosima. Iz te biblijske logike proizlazi jasna poruka: ako kršćani različitih denominacija dublje uranjaju u otajstvo Božje ljubavi koja stvara i spašava, postaju ujedno promotori vrlina solidarnosti, pravednosti i zajedništva u društvima u koja ih je stavila Božja providnost.

 

 

Zajedno u obranu odbačenog ljudskog lica

Molitvena osmina je ove godine poziv da otkrivajući milosno Božje lice stanemo zajedno u obranu ljudskog lica, posebno onih koji su unakaženi diskriminacijom, marginaliziranjem, odbacivanjem, da pjevajući himan Bogu koji je od vječnosti osnovao plan spasenja, zajednički tražimo puteve kojima nam je krenuti prema pravednom društvu u kojem se razvija i štiti svaka ljudska osoba, da razmatrajući univerzalnu ljubav Boga dajemo doprinos izgradnji društva u kojem je svaki pojedinac dobrodošao. Udružene snage kršćana u borbi protiv korupcije, marginalizacije, nejednakosti, diskriminacije ‒ bitna su forma savremenog ekumenskog pokreta, jer svijetu očituju da smo povjerovali Bogu koji je u svom Sinu svakog čovjeka prihvatio kao svoje voljeno dijete.

Ključni tekst iz Ponovljenog zakona, koji je kamen temeljac molitava i razmatranja u molitvenoj osmini, dopunjen je biblijskim čitanjima na svaki dan osmine, koja služe tome da svakog dana što dublje uranjamo u poruku o pravednosti i da je shvatimo i prihvatimo kao važan pravac ekumenskih napora u suvremenom svijetu. U tom smislu rezonira poruka proroka Amosa »Pravda neka poteče kao voda«; on je od starozavjetnih proroka ustrajno inzistirao na povezanosti kulta i međuljudskih odnosa u zajednici. Pravovjerno bogoštovlje vodi prema čovjekoljublju.

Izgradnja pravednog društva zahtijeva svakodnevno obuzdavanje sebičnih poriva pohlepe i gramzivosti na ličnom planu. Poruka iz Poslanice Hebrejima »U životu budite zadovoljni onim što imate« potiče upravo na ustrajnost takve borbe. Suzbijanje poroka sebičnosti i oholosti nije plitak moralizam, nego plod zajedništva s Kristom koji je, premda bogat, radi nas postao siromašan da bismo se njegovim siromaštvom mi obogatili. To nastojanje da se svakodnevno suobličavamo Kristu čini nas bićem zajedništva koje u radosti darivanja ide ususret drugome. Svoje korake polažemo u tragove Onoga koji je radosna vijest tužnima, ohrabrenje i oslonac slabima i klonulima, zajedništvo napuštenima i oodbačenima ‒ »On me posla blagovjesnikom biti siromasima« (Lk 4, 18).

Takmičarski mentalitet individualizma prouzrokuje sve veću nejednakost i jaz u društvu i vodi do marginaliziranja onih koji ne mogu opstati u uvjetima tržišne utakmice. Kršćanin je svjestan da je vrlina ljubavi univerzalna, po uzoru na Božju ljubav koja obuhvaća sve, bez obzira na jezik kojim govore, kulturu kojoj pripadaju, imanje koje posjeduju, položaj na kojem se nalaze. Zato psalam »Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim« zvuči kao manifest onih koji se zalažu za društvo bez diskriminacije, isključivanja, marginalizacije.

Aktivizam kršćana u pravcu izgradnje pravednog društva uključuje i osjetljivost za pitanja zaštite životnog okoliša. Sebična pohlepa i gramzivost pristupa prirodi kao predmetu koji zadovoljava potrebu za većim profitom i takvo iskorištavanje prirode, akt je nepravednosti prema bližnjima sadašnjosti i budućnosti, jer ih lišava dobra prirodnih resursa. Kršćanin je pozvan da na temelju svoje vjere u Boga Stvoritelja ‒ »Gospodin nad vojskama Njegovo je ime« ‒ promiče novi pristup životnom okolišu kao daru koji ima mjesto u planu spasenja i njegova je zaštita izraz ljubavi prema bližnjemu.

Na kraju molitvene osmine, u molitvenom vapaju »Gospodin je moje svjetlo i spasenje« obraćamo se Bogu čija je ljubav jedino snažno nadahnuće u velikom djelu izgradnje društva koje teži za pravdom.

vlč. Andrej Đuriček