Nadbiskup Hočevar: S Njime u život, ili bez Njega u smrt
Beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar je na čistu srijedu, 6. marta, služio Svetu Misu u crkvi Krista Kralja u Beogradu. U uvodnim riječima, mons. Aleksandar Kovačević, generalni vikar i župnik ove župe, uputio je pozdrav ocu nadbiskupu i okupljenim vjernicima. Zahvalio se nadbiskupu za sudjelovanje i naglasio da ovim danom započinje najznačajniji liturgijski period za svakog vjernika, jer nas period korizme, koji traje četrdeset dana, poziva na obračenje i odricanje, kako bismo intenzivnije živjeli za bližnje, pogotovo za one koji pate.
Nadbiskup je u prigodnoj propovijedi istaknuo kako je današnje bogoslužje opečaćeno mnogim posebnostima. Prva posebnost je, da je sve tako jednostavno, elementarno, uzdržano, lišeno svakog pretjerivanja, svake svečanosti, svake raskoši. Za drugu posebnost istaknuo je duboku čežnju da bismo se spustili u dubine, u sakrivenost, u dijalog sa Prvim i Jedinim. A pepeo koji uzvišeno pada na naše glave, koju svako od nas smatra važnom, treća je posebnost. „Ne stavlja nam se kruna na glavu, već ostavština vatre: veliki znak prolaznosti, nemoći, smrti, kraja nekog postojanja“, rekao je između ostalog mons. Hočevar.
Nadbiskup je podsjetio na veliku tajnu ovoga dana: „Postavlja nas na pravo mjesto! Jer – da Bog Stvoritelj nije odlučio pozvati me u život – tko bih bio ja? Ne bih postojao; bio bih, kako kažemo, nula! Postojim samo, jer je tako odlučila Ljubav sama – Svevišnji“.
„Velik dar, kojega danas – čak i podsvijesno – dobivamo: osjećamo u dubini srca, kako je ovo posipanje pepela na naše glave nešto realistično, čak nas nutarnje tješi i polako otvara vrata nekim mogućnostima. Zašto? Jer taj pepeo pada na nas smrtnike u znaku križa“ rekao je još nadbiskup.
„Danas se moramo svi stidjeti“ još je upozorio nadbiskup, jer često Božju Riječ, u kojoj je Duh i Život, okušamo kako običnu, ljudsku riječ.
„Duh našega vremena, osobito mediji, čine sve, da smo rastreseni; zaboravni; da uopće nismo svijesni tolikih pitanja života. Nismo svijesni ni što je život niti što su ta pitanja. Zato se i ne molimo redovito; nemamo vremena za klanjanje, krunicu, čitanje“, još je podsjetio nadbiskup.
Na kraju nas je mons. Hočevar pozvao da u korizmi, koja je originalan dar Neba i Crkve, iz svoje tako osiromašene individualnosti napravimo osobu; osobu poput Isusa iz Nazareta; osobu, koja živi iz ljubavi i za ljubav, za zajednicu, za spas ljudi, na radost anđela, na uvećanje nebeske Sreće.
„Danas za sve nas vrijedi: ili s Njime u život, ili bez Njega u smrt“, zaključio je nadbiskup.
(kmc)
