Nadbiskup Nemet na Veliku Gospu predvodio euharistijsko slavlje u beogradskoj katedrali

Svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, u utorak, 15. augusta u beogradskoj katedrali predvodio je beogradski nadbiskup i metropolit mons. dr. Ladislav Nemet, a koncelebrirali su mons. Simon Bolivar Sanchez Carrion, savjetnik u nuncijaturi, vlč. Mihael Sokol, domaći župnik i rektor Marijanuma kao i drugi svećenici Beogradske nadbiskupije. Na svečanom euharistijskom slavlju sudjelovao je i arhimandrit o. Nektarije Đurić, tajnik Svetog Sinoda Srpske pravoslavne Crkve, Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, predstavnici ambasada i diplomatskog zbora, predstavnici gradske vlasti i općine Vračar te mnogobrojni vjernici ove župe, kao i hodočasnici iz raznih dijelova Nadbiskupije. Svečanost je glazbeno uljepšao zbor Ars vocalis.

Nadbiskup Nemet se na početku propovijedi osvrnuo na geslo ovogodišnjeg 37. Svjetskog susreta mladih u Lisabonu „Tih dana usta Marija i pohiti“ (Lk 1, 39), a o tom pohodu Marijinom upravo govori i Riječ Božja koju liturgija nudi za ovu svetkovinu. Govoreći o Marijinom pohodu Elizabeti, nadbiskup je istaknuo kako taj pohod nije bio tek jedna obična šetnja ili besciljno lutanje, nego on je bio s određenim ciljem. Marija je pohodila rođakinju koja je bila trudna kao i ona, ali isto kao i Marija na čudesan način. Elizabeta je nosila preteču Isusovog Ivana Krstitelja. „Srca ovih žena bila su puna radosti i veličanja Boga. One su bile prepune ovih divnih osjećaja da su to na svaki način željele podijeliti jedna s drugom. Obje su doživjele čudesnu ruku Boga u svojem životu. I jedna i druga po anđelu Gabrijelu saznale su da će roditi sina. Elizabeta je bila čak i za ona vremena starija dama, pa je to bilo čudo, ali još veće čudo je bilo kod Marije koja ni muža nije poznavala. Hvalospjevi Elizabete i Marije slave Boga koji je gospodar povijesti cijelog čovječanstva ali i svakog pojedinca. Elizabeta spominje situaciju Marije, njezin život pun vjere, i baš radi te osobne vjere Bog je mogao djelovati u njezinom životu. Marija u svojem predivnom himnu „Magnficatu“ prikazuje djelovanje Boga kroz povijest izabranog naroda. Ne govori toliko o samoj sebi, o tome što je Bog njoj učinio, nego govori o povijesti izraelskog naroda od naraštaja do naraštaja“, rekao je nadbiskup i citirajući Marijin hvalospjev „Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“, istakao da je „Bog Izraelov i naš Bog te da je pun milosrđa, premda se čini da puno puta njegovo djelovanje kasni ili je sporo i neprimjetno u našem životu ili kao da je nevidljivo Njegovo djelovanje, ali moramo priznati jednu stvar i da puno toga zavisi od nas. Bog može djelovati samo tamo gdje postoji otvorenost čovjekova, njegova srca, jedne grupe, naroda ili čak kontinenta. Kod Zaharije i Elizabete bilo je dosta brzo, a kod Marije još brže. Pitajmo se zašto? Zaharija je bio jako sumnjičav, nije vjerovao anđelu, a Marija je odmah prihvatila Riječi Boga po anđelu. Vjera je potrebna za djelovanje Boga u svijetu, a mi svoju vjeru izražavamo svojom slobodnom voljom. Ja mogu odlučiti o svojem životu, a kao nadbiskup i na razini Nadbiskupije. Moje odluke mogu biti plod vjere i predanja Bogu, ali mogu biti i odluke megalomanije, želje za karijerom ispunjenje zavišću i mržnjom, osvetoljubljem…i to što važi za mene to važi i za svaki ljudski život“, rekao je nadbiskup Nemet. Govoreći o važnosti funkcije koju čovjek može imati u društvu nadbiskup je istakao da se uvažava titula ili funkcija koju pojedinac obnaša i „što si više postavljen u društvu, tim više možeš napraviti dobra ili zla. Ako si čovjek bez utjecaja, možeš reći cijeloj armiji da napadne susjeda i ništa se neće dogoditi, ako si predsjednik jedne od najvećih država svijeta, svojom odlukom možeš dovesti do takvog rata kakav sada vidimo i doživljavamo u Ukrajini“. Govoreći o ratu nadbiskup je istakao kako se u takvom stanju bez smisla izgubi jako puno ljudskih života, a umjesto da se znanje i bogatstvo koje čovjekov um posjeduje koristi za plemenite stvari ono se zlouporabi i okreće protiv čovjeka, pa političari koriste i žitarice radi vođenja rata, a zna se da se iz Ukrajine transportira žito zemljama u kojim vlada glad i siromaštvo.

Na kraju propovijedi nadbiskup je istakao da današnje evanđelja govori o dvije žene, žene koje slave Boga svemogućega, te postavivši pitanje: „Koja slika nas napunja radošću i mirom i osjećajem sigurnosti: slika dvije žene u Judeji ili slika srušenih zgrada, poubijanih ljudi ili ono što je najgore ukrajinske djece odvedene u daleke ruske oblasti?“, dao svakom pojedincu da osobno odgovori na pitanje, a nadbiskup je „nagovorio“ sve nazočne da se priključe Mariji i zajedno s njom pjevaju „Veličaj dušo moja Gospodina, jer ti si Bože čudesna djela učinio u mom životu“.

Na kraju svete mise domaći župnik vlč. Mihael na poseban način zahvalio je nadbiskupu što je predvodio misno slavlje kao i svima koji su sudjelovali, ali i svima onima koji su se aktivno uključili u samu pripremu proslave svetkovine. Druženje je nastavljeno nakon mise uz prigodni domjenak.

V.M./KMC