Homelokalne vestiNiš. Nova donacija Suverenog Malteškog reda Klinici za kardiohirurgiju

Niš. Nova donacija Suverenog Malteškog reda Klinici za kardiohirurgiju

Donacija je veoma značajna u ovom trenutku i još jednom pokazuje jaku povezanost među nama. Donacija je 24. juna stigla u Niš iz Italije, zemlje koja je bila najjače pogođena pandemijom koronavirusa i pokazuje se u ovim najtežim vremenima kolika je hrišćanska solidarnost među nama, istakao je dr Dragan Milić, direktor Klinike za kardiohirurgiju KC Niš zahvaljujući se predstavnicima Suverenog Malteškog reda koji su ovoj klinici juče predali 20 specijalnih maski za respiratore sa Šarlotovom valvulom.

Donaciju su uručili Njegova Ekselencija monsinjor Stanislav Hočevar i savetnik za humanitarne poslove u Ambasadi Suverenog Malteškog reda profesor Nenad Prokić.

“Maske mogu da se koriste u odeljenju intenzivne nege kod pacijenata koji se nalaze na respiratorima, ali i kao zaštita za osoblje u jedinicama intenzivne nege gde postoji veliki stepen kontaminacije”, istako je dr Dragan Milić.

Stanislav Hočevar je istako da mu je drago da je danas prisutan ovde i kao predstavnik Katoličke crkve podstiče sve na humanitarno delovanje i solidarnost.

„Naša crkva na poseban način razvija socijalno učenje naših međusobnih odnosa i da je potrebno, što i sam Sveti otac papa Franja na poseban način pokazuje, da je ovo vreme kada moramo svi mi, na jedan sasvim nov način, izražavati solidarnost. Ne samo u tom smislu da konkretno lečimo bolesnike, preveniramo buduće bolesti, već da na širem, rekli bismo antropološkom području, razmišljamo kakvu ćemo budućnost graditi”, kazao je mons. Hočevar.

Profesor Nenad Prokić, savetnik u Ambasadi Suverenog Malteškog reda za humanitarnu delatnost podsetio je da ovo nije prvi put da su predstavnici Ambasade u Nišu, a danas imaju posebnu čast da je sa njima i nadbiskup Hočevar.

„Nadam se da ovo nije poslednji projekat, videćemo se uskoro ponovo“, kazao je Prokić.

 

Mons. Hočevar: Ovo je poziv da ponovno svi preuzmemo odgovornost za čovečanstvo

“Od najranije mladosti radim na tome da se Istok i Zapad konačno zagrle. Dozvolite mi da kažem da sam prvi put gledao televiziju onaj dan kada su se poljubili papa Pavle Šesti i carigradski patrijarh Atenagora. I tada sam obećao pred Bogom, a bio sam srednjoškolac, da ću na tome raditi.

“Rođen sam u Sloveniji i hteo sam da idem u Afriku ali je odluka pala da idem u Beograd. Drago mi je da imate u srcu ono što je i meni najdraže, taj zagrljaj Istoka i Zapada i da zajedno radimo na tome. Molim se za sve kojima je ovo u srcu i šaljem svoje blagoslove”. Ovim rečima se Njegova Ekselencija monsinjor Stanislav Hočevar zahvalio na poklonu koji je dobio od direktora niške Klinike za kardiohirurgiju Dragana Milića. U pitanju je zlatnik sa likom Cara Konstantina koji je hrišćanstvo proglasio za religiju i smatra se da je rođen u Nišu.

„Naša crkva na poseban način razvija socijalno učenje naših međusobnih odnosa i, što i sam Sveti otac papa Franja na poseban način pokazuje, da je ovo vreme kada moramo svi mi, na jedan sasvim nov način, izražavati solidarnost. Ne samo u tom smislu da konkretno lečimo bolesnike, preveniramo buduće bolesti, već da na širem, rekli bismo antropološkom području, razmišljamo kakvu ćemo budućnost graditi. Mi smo svi pozvani da ne gledamo samo na ovaj težak momenat kovid zaraze već da planiramo takvu budućnost da bi čovečanstvo moglo da živi na zdrav način, da odgovorno vršimo životnu misiju i da ne smemo više deliti ljude na istok i zapad, sever i jug, na blokove. Moramo živeti u odgovornosti za čitavo čovečanstvo koje je jedna porodica”, kazao je Hočevar.

Na pitanje na koji način će se vernici i crkva prilagoditi životu i veru pod pretnjom od epidemije mons. Hočevar je odgovorio:

“Svakako je ovo bitno od egzistencijalnog karaktera ali je i kompleksno, pre svega ovo pitanje je, možemo da kažemo tipično religioznog karaktera. U kakvom smislu? Mi danas možemo više otkrivati da čovek koji je bio toliko ponosan, pomislite još kada su otvarali kako bi se reklo Ajfelov toranj, svi su govorili, Bog nama više nije potreban, čovek sve može sam da učini. Svi veliki vladari sveta obećavaju da imaju takvo oružje da mogu da obezbede mir i iznenada dođe jedno tako veliko iznenadjenje kao što je to pandemija korona virusa. Šta to znači? Da čovek treba da bude realista i da zna koje je njegovo mesto, koje su njegove mogućnosti. Zato je pitanje našeg odnosa do tvorca do onoga ko je stvorio svet vrlo važan jer to nam omogućuje da svet shvatamo integralno, crkva nam hoće upravo u tome pomoći. Da svet shvatamo integralno, da znamo ko je Bog, ko je čovek, koji su naši zadaci i da postoji samo jedna obitelj čovečanstva.

Mi smo se previše podelili i ovo je poziv da ponovno svi preuzmemo odgovornost za tu porodicu čovečanstva. Kada govorimo o religiji, liturgiji moramo znati da osobito liturgija, molitve, naše dolaženje u crkvu mora služiti tome da postanemo bolji ljudi. Mene je malo iznenadilo da se i u ovo vreme previše govorilo samo o obredima, a ne kakav bi trebao da bude nas život, da je odgovoran, da smo etično svi usmereni, da imamo tu odgovornost i dakle kada dolazimo u crkvu mi smo pozvani i pre svega zato da otkrivamo Boga kao tvorca, da prihvatamo njegovu volju i liturgija nam je potrebna da upravo to živimo, zato trebamo da se i na bogosluženjima ponašati tako da nikada ne prouzrokujemo bilo zarazu ili neku drugu odgovornost. Zato moramo i u crkvi uvažavati ono što struka nalaže. Dakle tu nema nikakve sumnje, vi vidite da čitava crkva radi u tom smislu, zato smo mi u to vreme pandemije bili sa svim našm vernicima povezani preko medija. I ja sam vrlo iskreno srećan, gde god da dodjem svi mi kažu hvala oče nadbiskupe jer ste bili svakog dana s nama. Mi smo (nad)biskupi svakog dana služili euharistiju, propovedali reš gospodnju, usmeravali… Neko će reći, pa i teolozi, da to nije puna liturgija , mi to znamo ali je važno da u ovo vreme i crkva svedoći Božju brigu za svakog čoveka, niko ne sme da bude zaboravljen. Meni je bilo osobito teško kada su morali ljudi u bolnicama ili u domovima za stare ostati sami. Zato mora crkva učiniti sve što je moguće da se svima približi, da je sa svima solidarna koliko je to najviše moguće, naveo je Hočevar.

(Izvor: gradskiportal018.rs/magazinsana.rs/kmc)

FOLLOW US ON: