Obraćanje beogradskog nadbiskupa Nemeta na 67. plenarnom zasedanju Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu 15. 11. 2023.

Katolička Crkva u Srbiji teško može da zamisli svoju egzistenciju bez saradnje s Pravoslavnom Crkvom: na različitim nivoima pokušavamo da produbimo naš međusobni odnos. Srpska pravoslavna Crkva je svakako nacionalno-etnička institucija i kao takva obuhvata sve Srbe pravoslavce na svetu, za razliku od Katoličke Crkve koja je ustrojena više prema geografsko-administrativnim granicama, nego nacionalnim ili etničkim kriterijumima.

Katolička Crkva u Srbiji je jedna sasvim mlada tvorevina koju treba razvijati i svestrano podupreti. U političko-administrativnom smislu ona se rodila tek 2006. godine, izdvajanjem Crne Gore iz Savezne Republike Srbije i Crne Gore. Već u tom trenutku Kosovo je bila posebna zona ‒ jer administrativno Srbija nije imala vlast u svojoj južnoj pokrajini ‒ a crkveno bilo je u statusu samostalne apostolske administrature pod Svetom Stolicom.

Stvaranje jedne nove stvarnosti iziskuje mnogo napora i razumevanja za lokalne potrebe i mogućnosti razvoja na svim nivoima. Tu treba pomenuti ulogu Svete Stolice koja još nije dozvolila stvaranje katoličke biskupske konferencije u Srbiji, a sve to u ime solidarnosti sa članicama Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metodija. Mislim da bi stvaranje jedne konferencije samo za Srbiju bilo od izuzetnog značaja i za dalji razvoj odnosa između Srbije, Katoličke Crkve u Srbiji i Svete Stolice. Samo poređenja radi: nas je petorica ordinarijusa u Srbiji, a nemamo konferenciju, dok BiH ili Bugarska imaju tri ordinarija i vlastite konferencije.

U ovom kontekstu mogućnosti stvaranja Katoličke Crkve u Srbiji trebalo bi razumeti moju propoved u Doroslovu gde sam pomenuo pitanje Srijemske biskupije i njenog mesta u Đakovačko-osječkoj metropoliji. Da se tačno zna: Doroslovo je mađarsko svetilište u Subotičkoj biskupiji, kao što je Bunarić hrvatsko. U Doroslovu je to bio prvi put da je služena samo jedna misa, u deset sati, i to dvojezična. Pre se slavila hrvatska misa u 8, a mađarska u 10. sati. Sama ova činjenica jasno govori da je time napravljen ogroman pozitivan iskorak prema suživotu vernika u Katoličkoj Crkvi u Srbiji. Citiram iz svoje propovedi:

„Nažalost, u toj pripadnosti postoje i čudne konstelacije u crkvenom ustrojstvu, jer znamo da Srijemska biskupija na neki neobjašnjiv način ne pripada nama, nego je podređena Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji u Hrvatskoj. Tako mladu, raznoliku Crkvu kao što je Katolička Crkva u Srbiji treba ojačati. A kome je Isus povjerio ovu zadaću da ojača svoju braću? Apostolu Petru, a time i biskupu grada Rima, papi, kojega u ovom povijesnom vremenu zovemo Franjo.“

Znamo da je pitanje Srijemske biskupije škakljivo i tokom prošlih vekova imali smo različita rešenja. Ja nisam tražio reviziju granica, jer to me ne interesuje, nego sam pomenuo da takvo stanje izaziva u meni nerazumevanje.

Reakcije iz Hrvatske jasno su pokazale da tu nešto nije baš u redu: Slobodna Dalmacija, Priopćenje sa 59. skupštine Đakovačko-osječke metropolije, susret s apostolskim nuncijem u Srbiji, dana 26. 10. 2023. u Srijemskoj Mitrovici. Večernji list je tražio od mene neku reakciju, ali nisu tačno znali čak ni datum svete mise.

Što se tiče svih razloga za ovo današnje rešenje, naime da Srijemska biskupija pripada Đakovačko-osječkoj metropoliji, ono uvek zavisi u krajnjoj liniji od Pape, Vrhovnog sveštenika. Za mene, međutim, rođenog u Bačkoj, u Subotičkoj biskupiji, ostaje nejasna stvar, svojevrsno nerazumevanje: zašto ti isti razlozi nisu bili dovoljni da 1986. godine, prilikom uspostavljanja Beogradske metropolije, Subotica bude priključena Kaločkoj nadbiskupiji, imajući u vidu da je bila deo te lokalne crkve više od 900 godina? Zašto Zrenjaninska biskupija, koja je takođe ustanovljena 1986. godine, nije isto tako pripala Kaločkoj metropoliji, kojoj je pripadala 900 godina (u sklopu Temišvarske biskupije)?

Glavna stvar svekolikog našeg delovanja treba da bude pitanje spasa nama poverenih duša, kako to lepo kaže Codex Iuris Canonici.

U završetku želim još jednom da potvrdim da moja namera nije da se revidira pitanje Srijema, iako bi ono moglo da bude na stolu posle petnaest godina pomenutog uspostavljanja. Meni se čini da bi Hrvati katolici u Srijemu (ukupno ih je 14.441 po poslednjem popisu stanovništva, a tu su uključeni i Mađari i grkokatolici) mogli lakše i bolje da egzistiraju da su u istoj situaciji kao njihova braća i sestre Hrvati u Subotičkoj biskupiji.

 

† Ladislav Nemet, SVD,

beogradski nadbiskup i metropolit