Proslava 90-te obljetnice osnivanja samostana i župe Sv. Ante Padovanskog u Beogradu

Uoči blagdana Krista Kralja i sutradan na samu svetkovinu, 19/20. novembra 2016., braća franjevci iz Beograda su proslavili veliki jubilej 90. godišnjice osnutka samostana i župe Svetog Ante Padovanskog u Beogradu. Ovim povodom održana je u crkvi sv. Ante, 19. novembra u 18,00 sati, svečana Večernja svetkovine, a potom je uslijedila akademija.

Svečanu Večernju je predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar uz koncelebraciju fra Nikice Vujice iz Sarajeva – delegata oca provincijala fra Joze Marinčića,  zatim gvardijana fra Benedikta Vujice, dekana i župnika fra Ilije Alandžaka,  samostanskog vikara fra Leopolda Rochmesa, gvardijana iz Dubrave kod Brčkog fra Nike Josića, vlč. Antona Kragola i vlč. Alojza Letonje. Večernju je svojim pjevanjem uzveličao i animirao zbor mladih franjevaca, bogoslova iz Sarajeva.

Uvodne riječi pred akademiju uputio je voditelj fra Ilija Alandžak. Pozdravio je sve prisutne, a posebne pozdravne riječi uputio je nadbiskupu mons. Stanislavu Hočevaru, zatim delegatu oca provincijala,  predstavnicima ambasada Hrvatske i BiH, predstavnicima državne i općinske vlasti Beograda, protođakonu Radomiru Rakiću iz SPC, dobročiniteljima, gostima iz susjednih franjevačkih samostana u Bosni, i posebno franjevačkim bogoslovima iz Sarajeva sa njihovim magistrom fra Danijelom Nikolićem. Nakon pozdrava i uvodnih riječi o značenju spomenutog jubileja, voditelj je najavio prvu glazbenu točku, u kojoj su prisutni ponovo imali priliku uživati u glasovima zbora mladih franjevaca iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bila je to pjesma „Črna goro“ Zbora fra Nenad Dujić, dirigirao fra Emanuel Josić. Slijedili su potom pozdravi beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara, gvardijana fra Benedikta Vujice i delegata oca provincijala fra Nikice Vujice. Provincijalov delegat nas je u svom kratkom izlaganju podsjetio na blago arhive provincije Bosne Srebrene, iz koje je kao kuriozitet naveo članak objavljen u Politici davne 1926. godine, kada je osnovan samostan i župa Svetog Ante Padovanskog u Beogradu. Zatim su dvije pjesme „Ekumenskog moškog zbora“ kojim je dirigirao Bratislav Prokić,  Salve sancte Pater i Telo Hristovo, znatno povećale lijepu atmosferu i ugodno duhovno raspoloženje prisutnih. 

Zatim je domaćin akademije, dr. fra Benedikt Vujica, održao iscrpno  predavanje o povijesti samostana i župe, gdje smo mogli čuti i o teškom životu reda Franjevaca u Beogradu nakon ponovnoga pada pod Tursku vlast u 18. stoljeću, kada su i franjevci s ostatkom katolika bili prisiljeni iseliti se u Zemun, jer su im Turci 1739. zapalili i samostan i crkvu. Nakon povratka u Beograd početkom 20 stoljeća, franjevci na sebe preuzimaju pastoralnu brigu za katolike u Srbiji i Beogradu. U tu svrhu na Zvezdari su 1926. godine, osnovali samostan, a uz njega je, dozvolom crkvenih i državnih vlasti, formirana i župa. Navodeći podatke iz „Kronike Franjevačkog samostana“ fra Benedikt je posebnu pažnju posvetio i samoj crkvi Svetog Ante Padovanskog, remek djelu slovenskog arhitekta prof. Jože Plečnika. Crkveno zdanje je  završeno tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Podsjećajući na nesretne događaje devedesetih godina, fra Benedikt je ujedno spomenuo i veliku energiju fra Leopolda Rochmesa, koji je tih godina svojom upornošću i radom uspio da iz samostana iseli  ubačene nasilne stanare i fratrima ponovno omogući miran redovnički život u Beogradu.

Nakon predavanja su uslijedile dvije muzičke točke: Teodora Dimitrijević, sopran, profesorica violine i solo pjevanja, otpjevala je Non ti scordar di me od E. De Curtis-a uz pratnju na orguljama fra Emanuela Josića, a „Zbor fra Nenad Dujić“  je otpjevao pjesmu od S.S. Kranjčevića Misao svijeta. Usljedila je podjela zahvalnica donatorima za sanciju krofa i fasade samostane, kao i zahvalnicu Upravi za suradnju s Crkvama i verskim zajednicama Ministarstva pravde R. Srbije i opštini Zvezdara za pomoć u obnavljanju knjižnice samostana. Pri kraju akademije prisutni su mogli vidjeti i kratak film o samostanu. Duhovna akademija je završena malim koncertom članova obitelji Sokač: Ivan Sokač na električnoj gitari sa sinom na saksofonu, te Ivanove kćerke u solo izvođenju – Ana na violini i Iva na harmonici. Akademija u crkvi je završila završnom pjesmom Ružo moja koju su otpijevali članovi zbora mladih franjevaca iz Sarajeva sa svojim dirigentom fra Emanuelom Josićem.

(M.A.K./kmc)