Proslava Sv. Majke Terezije u Aleksincu
U ponedjeljak 5. septembra u istoimenoj župi u Aleksincu svečano je proslavljena kanonizacija Majke Terezije koju je u nedjelju papa Franjo proglasio svetom. Misu zahvalnicu, a ujedno svetičin blagdan i župnu slavu svečanim euharistijskim slavljem predsjedao je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit u koncelebraciji sa sedam svećenika. Uz domaćeg župnika vlč. Marka Trošta bili su prisutni svi svećenici Niškog dekanata, vlč. Toni, nadbiskupov tajnik, svećenici gosti iz Slovenije i Makedonije, ali i predstavnici sestrinske Srpske Pravoslavne Crkve.
Na početku euharistijskog slavlja vlč. Marko, župnik u Nišu i Aleksincu i dekan Niškog dekanata izrazio je dobrodošlicu gospodinu Nadbiskupu, svim okupljenim svećenicima, bogoslovima i hodočasnicima iz okolnih župa posebno onima koji su došli sa svojim svećenikom iz Makedonije. Prečasni župnik izrazio je svoju radost proglašenjem Majke Terezije svetom, posebno u ovoj Godini Božjeg Milosrđa. Te istaknuo da nam blizina ove jednostavne svetice koju svi zovemo Majkom – Majka Tereza pomogne da u svome životu prepoznamo potrebu za Božjim milosrđem.
Preuzvišeni Gospodin mons. Stanislav u svojoj prigodnoj homiliji osvrnuo se na evanđelje i na pitanje tko su Isusova braća i sestre? Kristova riječ ne samo da privlači mnoštvo, nego svojom oštrinom iznenađuje sve nazočne: „Tko je majka moja, tko li braća moja?“ Svi prisutni itekako znaju da je riječ o Isusovoj majci koja stoji vani i koja traži da Ga susretne zajedno s njegovim bratićima po krvi.
Gospodinova gesta i riječi: „Evo, majke moje i braće moje“ Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ ne žele pokazati da on ne prihvaća svoju vlastitu obitelj ili pak, ne daj Bože, da je prezire. Koliko li je samo Isus ljubio svoju majku! Krist želi tom gestom i tim riječima objaviti ljudima kvalitetu one povezanosti koje On ima sa svima koji Njega nasljeduju, sa svojim učenicima.
Temeljna karakteristika učenika trebala bi biti: znati dobro čuti i prepoznavati Riječ Božju, prakticirajući je u svakodnevnici i samim time vršiti volju Oca našega. Toliko više primjer za to upravo je sveta Majka Terezija istaknuo je Gospodin Nadbiskup.
Da su Isusu, zanesenom propovijedanjem Radosne vijesti, došli majka i njegova braća, ukazuje na to da je Isus odrastao u sasvim zdravoj i uobičajenoj obiteljskoj sredini. U ozračju u kojemu je postojalo i ljubavi i reda. Blažena Djevica Marija simbolizira ljubav u kojoj je Isus odrastao, a njegova braća, koja nisu djeca istih roditelja, nego bliski krvni srodnici, označavaju red kojega se držalo i pravila koja su postojala. Rodbina je brinula za svog člana i htjela je porazgovarati s njime.
Većina nas pripada Kristu od početka. Dio smo njegove obitelji od svog dojenačkog doba. Bilo bi žalosno kada bismo propustili ići uvijek za Kristom i nalaziti ga tamo gdje on je. Bilo bi žalosno kada bismo ostajali vani i očekivali da se Krist nama prilagođava. Ne smijemo se naviknuti na Krista niti smatrati da imamo pravo na privilegije. Kristovi smo dokle želimo pripadati njemu. Dokle god idemo za njim. Kristovi smo dok vršimo volju Oca njegova. Volju Oca našega kako je to svojim primjerom uvijek činila i svetica koju slavimo.
Krist nije onaj koji nas prima ili odbacuje. Mi sami prihvaćajući ili odbijajući njegov poziv sebe činimo dijelom Crkve ili se od zajednice odmećemo. Možemo biti Isusov brat ili sestra ako to želimo.
Naš cilj je zajedništvo s Bogom, a to se postiže tako da uvijek i svugdje beskompromisno slijedimo Krista poput svete Majke Terezije iz Kalkute. Da ne izlazimo iz kruga onih koji ga slušaju i koji žive po njegovoj riječi i u skladu s Božjom voljom. Da ne trnemo Duha koji je u nama. A u tome nam itekako može pomoći primjer i zagovor svete Majke Terezije koju danas na poseban način častimo i slavimo istaknuo je Nadbiskup.
Gledajući lik svete Terezije vidimo hodajuće Evanđelje koje nas tješi, raduje, ali i propituje kako mi živimo svoju vjeru; koje su nam središnje vrijednosti, kako se zauzimamo za svoje bližnje, gdje se očituje naša ljubav, počevši od odnosa u obitelji do kršćanskoga nastojanja da društvo bude zahvaćeno i preobraženo Kristovim Duhom.
Tajna Majke Terezije je sva u tome: u njezinoj vjeri koja moli; žena koja bijedu otklanja molitvom. To je važno za nas, kao pojedince i kao Crkvu: da ne idemo putem pomaganja bližnjima bez vjere i bez odnosa s Isusom Kristom. Pohvalna je svaka pomoć i socijalna skrb, ali Crkva živi otajstvo Isusa Krista, bez kojega ne možemo učiniti ništa. Zanimljivo je da pred tom ženom, svijet koji je redovito zatvoren prema pobožnosti, gubi snagu, jer su plodovi te pobožnosti neosporni. A Majka Terezija pak nije bila fascinirana ozračjem ljudskih veličina, pred zemaljskim uspjesima i dosezima, Ona je u svojoj jednostavnosti ali i hrabrosti bila jasna u svojim djelima i u svojim upozorenjima, a da pritom nije osuđivala. Njezin je temeljni način ophođenja bilo milosrđe, kao kršćanski način da svijet ne izgubi okus dobra i da ne potone u tami beznađa. Zato ju je papa Franjo i izabrao da bude jasan primjer uz svetog Leopolda Mandića u ovoj Svetoj Godini Milosrđa.
Stoga, dok zahvaljujemo za dar kanonizacije, ističe Nadbiskup da je ganut ali i zahvalan Bogu što je njezina prisutnost dobila odjek i u ovim našim krajevima, toliko više što su i dvije župe u našoj Nadbiskupiji posvećene svecima ove Godine Milosrđa – u Jagodini – Sv. Leopold Mandić, a u Aleksincu – sada sveta Majka Terezija.
Nakon popričesne molitve i otpjevanog “Te Deuma” Preuzvišeni Gospodin Nadbiskup i svećenici susreli su se sa župljanima župe sv. Majke Terezije u Aleksincu i sa svim hodočasnicima.
Neka nam sv. Majka Terezija ta neumorna radnica milosrđa pomogne sve više razumjeti da jedini naš kriterij djelovanja bude besplatna ljubav, lišena svake ideologije i svake veze i izlivena prema svima, bez obzira na jezik, kulturu, rasu ili vjeru, te neka trajno bdije nad našim putevima i izmoli nam da budemo vjerni Bogu, Crkvi i siromašnima.
(I.P./kmc)
