Proslavljena župna slava Uzvišenja Svetog Križa u Nišu

U četvrtak 14. septembra, svečano euharistijsko slavlje povodom župne slave u župi Uzvišenja Svetog Križa u Nišu predvodio je preč. Ivan Poleto, kancelar Beogradske nadbiskupije a koncelebrirali su preč. Marko Trošt, župnik ove župe i dekan Niškog dekanata, vlč. Leonid Bevza, župnik u Valjevu i Šapcu, vlč. Anton Pernat, župnik župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Smederevu i vlč. Marijan Lindić.

Preč. Poleto je u prigodnoj propovijedi govorio o znaku križa koji je simbol kršćana koji sav svoj život žive u znaku križa pa čak i kad završi ovozemni život. “Tako na koncu ovozemnoga života na grob stavljamo znak križa na kojem je visio naš Gospodin i na kojem je izvojevao pobjedu za sve nas u čemu je i naša nada da ćemo upravo po Kristovom spasiteljskom djelu i mi biti spašeni “, rekao je preč. Poleto. Osvrćući se na današnje čitanje iz knjige Brojeva preč. Poleto je rekao: „Spominje se zmija koja je simbol zla. Naime, u samom iskonu ljudske povijesti, kako nam to zapisuje Biblija, u Raju se zmija potkrala i dovela čovjeka u napast da okusi zlo. Od tada je ljudska povijest počela krivudati. Tako povijest više nije put kojim bi čovjek išao iz jednoga uspjeha k drugom, nego je to povijest u znaku ne samo dobra nego i zla i to često puta kobnoga zla  poput dugih i teških ratova i mržnje. Zato je Bog tako naumio da nam pošalje svoga Sina koji će mu biti poslušan do smrti – smrti na križu, da sve grijehe svijeta uzme na sebe. I doista Sin Božji, makar je bio jednak Bogu, postade nama sličan, ponizi sam sebe, siđe u ove naše prostore gdje je grijeh toliko prisutan, u svemu je bio nama jednak, osim u jednom, a to je: osim u grijehu. Sina Božjega nisu svi razumjeli, bio je znak protivljenja i biva pribijen na Križ. I taj Križ koji je jedanput uzdignut na Kalvariji zauvijek uzvišen usred ljudske povijesti, tako da danas svi mi koji s vjerom upiremo svoje poglede na Križ, bivamo spašeni. To je pogled u našega Spasitelja koji nas na djelotvoran način spašava kad god se njemu uteknemo u svojim potrebama“. Nadalje, govoreći o tome kako je u središtu kršćanske vjere križ kao znak otkupljenja, preč. Poleto je istakao da križ uvijek poziva da mu se približe vjernici i onda kad su grešni, jer Isus koji je nevin visio na križu, ponio je i njihove grijehe te dolazeći k njemu raskajani stavljaju svoje grijehe na njega jer znaju da oni tako nestaju. „Krist koji je na križu pobijedio, tako pobijedio da je najprije radije umro nego uzvratio nasilje, i potom živ iz groba ustao, na unutarnji će način i nas preobraziti – postat ćemo novi ljudi, suuskrsnuli s njim. I već sada odbacujući grijeh i svaku zloću od sebe, u Kristovu znaku pobjeđujemo, mi smo već sada po toj snazi križa kadri okretati novu stranicu života. Stoga, svi mi koji Krista poznajemo, koji se po njemu čistimo od grijeha, preporađamo se i postajemo istinski sinovi Božji kakve nas Bog i želi imati za sebe. Tako se u znaku križa mi kršćani osjećamo prosvijetljeni ovdje na svijetu. Križ je naše svjetlo i putokaz. Križ je odgovor na sva naša pitanja. Bog je pokazao da patnju i bol što ih trpimo i on sam trpi. Po križu je pokazao da zajedno s nama supati“, rekao je preč. Poleto. Osvrćući se na Ivanovo evanđelje u kojem Isus govori da zrno koje padne u zemlju i umre donese rod, propovjednik je naglasio da i ljudski život koji prolazi kroz patnju, koji je u znaku križa mora umrijeti da bi donio rod, te propovijed zaključio poticajem da vjernici u srcu osjete poziv suobličenja Kristu, da se ne boje biti njemu slični u trpljenju i patnji, jer ako kroz svakolika trpljenja i poniženja prođu, ući će u slavu Božju, a sam znak križa koji svakodnevno čine neka im bude živa ispovijest vjere u Gospodina.

KMC