Nadbiskup Hočevar: Samo Isus iz Nazareta je „uskrsnuće i život“
Beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar predvodio je u subotu 15. aprila u crkvi Svetog Petra u Beogradu liturgiju uskršnjeg bdjenja, zajedno sa nekoliko svećenika i redovnika: župnikom i priorom isusovaca patrom Vinkom Maslaćem, lazaristom patrom Petrom Taševim, ocem Aleksandrom Ninkovićem i kapelanom župe Krista Kralja Tonijem Kragolom. Na uskršnjem bdjenju su pored vjernika sudjelovali redovnice i Bogu posvećene osobe, predstavnici crkava i vjerskih zajednica, predstavnici iz ureda predsjedništva, predstavnici diplomatskog kora i princ Aleksandar Karađorđević i princeza Katarina.
Nadbiskup Hočevar je u prigodnoj propovijedi pozvao sve prisutne, kako ne bismo smjeli kasniti u Uskrsu 2017. godine da dopustimo konstruktivni proces preobrazbe u nama i među nama.
Rekao je također, kako nam jedino Uskrsli može omogućiti da živimo. Samo s Njegovom snagom možemo svi mi izići iz svojih grobova slabosti i grijeha. Njegovom snagom možemo omogućiti onaj najkonstruktivniji potres preobrazbe među nama, među narodima i među kontinentima.
Na kraju liturgijske svečanosti na kojoj je pjevao “Ekumenski moški zbor”, a direktno prenosio RTS, nadbiskup se zahvalio za uskršnje čestitke koje je primio od raznih crkvenih i državnih institucija. Na samom kraju uslijedio je blagoslov uskršnjih jela.
U nastavku donosimo nadbiskupovu propovijed u cijelosti:
Poštovani svi vi liturgijski učesnici ove noći spasenja ljudskoga roda, dragi visoki gosti, predraga braćo i sestre.
Netom smo u Evanđelju ove „noći prijelaza“ čuli riječ o potresu; no o „potresu“ koji nije destruktivan, nego, naprotiv, koji izgrađuje, koji stvara sve novo jer oslobađa grobove i odvaljuje sve velike i teške kamenove koji ljude pritiskaju i satjeruju u smrt beznađa. Samo evanđelista Matej – najvjerniji identitetu svoga naroda – govori o silnom potresu, o silasku Anđela s neba, koji sjedne na otkotrljani kamen. Na tom kamenu sjedi te svojom bjelinom Uskrsa i nebeskim glasom govori o životu, o apsolutnom životu.
Ove su činjenice tako silne da stvarno i u nama prouzrokuju velik potres. Tako bi trebalo barem biti! Jer taj nam „nebeski potres“ omogućuje otvaranje grobova u kojima vlada smrt nepovjerenja u Boga…
Nemojmo, predraga braćo i sestre, kasniti u Uskrsu 2017. godine! Dopustimo taj konstruktivni proces preobrazbe u nama i među nama.
Zar nije u nama i među nama toliko zapečaćenih grobova? Tko od nas smije tvrditi da u sebi ne nosi smrt sebičnosti; smrt neodgovornosti, smrt predrasuda? Kako to da u svijetu i dalje nije odvaljen kamen nerazumijevanja među ljudima? Kako to da taj kamen straha pred terorizmom i dalje pritiska naša srca? Kako to da i dalje nije otkotrljan kamen od groba koji zarobljuje narode Balkana da se ne pomire među sobom; da ne iziđu iz grobova prošlosti i ustanu u novi život razumijevanja, suživota i suradnje?! Kako to da tolika naša braća moraju boraviti u gradovima neimaštine, gladovanja ili prezira?!
Predraga braćo i sestre. Ako smo svjedoci toga da anđeli silaze s neba i odguruju kamenove od grobova, smijemo li mi ponovno stavljati kamenove nepoštovanja jedni prema drugima? Smijemo li mi ljudi 21. stoljeća vraćati kamenove na grobove naših srdaca nevjere, agnosticizma, relativizma i hedonizma? Nebo je slalo svoga anđela da odvali kamenove i da na njima stojeći čuva život. Stojeći na tim kamenovima i nama govori: „Nemojte tražiti Živoga među mrtvima!“ Nemojte tražiti autentični život tamo gdje ga nema! Samo Isus iz Nazareta je „uskrsnuće i život“. Prihvaćajući Njega koji je „Onaj koji jest“, kako sam o sebi kaže, tako stvarno prihvaćamo život.
On jedini može nama omogućiti da živimo. Samo s Njegovom snagom možemo svi mi izići iz svojih grobova slabosti i grijeha. Njegovom snagom možemo omogućiti onaj najkonstruktivniji potres preobrazbe među nama, među narodima i među kontinentima. Tako mogu otpasti svi lanci ropstva i mržnje; mogu se probuditi svi oni koje smo usmrtili svojom nepažnjom, nepovjerenjem i nesudjelovanjem. Samo tako mogu prestati terorističke akcije i među nas se ponovno naseliti nada i povjerenje jednih u druge.
Dozvolimo, braćo i sestre, da Uskrsli Krist stupi u središte našega srca, naših obitelji, naših društava! Tako je činio uvijek kad se ukazivao apostolima: stao bi u središte. Ako, dakle, dozvolimo Isusu da ponovno bude u našem središtu, tad će se ponovno vratiti među nas mir. Mir je najjači dar Uskrsnuća.
Da! Neka bude u tom duhu blagoslovljen i sretan Uskrs!
Svima želim: Neka Božji mir vlada u srcima vašim: Hristos vaskrse – uistinu vaskrse!
Neka živi u nama, neka živi među nama!
Ali neka živi i po nama u današnjem svijetu… Amen
