Treće zasjedanje Prve sinode Beogradske nadbiskupije. Gospodin u središtu našega života

»Trebamo Mu mi dati sredinu«

U subotu 19. septembra je u crkvi Sv. Ante u Beogradu održano treće zasjedanje sinode Beogradske nadbiskupije. Zbog epidemiološke situacije, ono je po drugi put održano u crkvi Sv. Ante u Beogradu, kojom upravljaju franjevci provincije Bosne srebrene. Ta crkva naime prostorno omogućuje da se poštuju sve mjere za sprečavanje širenja koronavirusa koje su još na snazi. Temi kršćanskog poziva i služenja trebalo je biti posvećeno zasjedanje u mjesecu martu, ali je ono zbog poznatih razloga odgođeno, pa su ovaj put u jednom danu spojene dvije teme ‒ uz upravo spomenutu, također Ustroj nadbiskupijske zajednice. Ovim posljednjim zasjedanjem završena je još jedna faza sinode, čime ulazimo u završnu, kad će svi prijedlozi za koje su učesnici glasali biti stavljeni u završni dokument i on predstavljen u mjesecu oktobru.

Predsjednik sinode nadbiskup Hočevar je na početku svoga obraćanja članovima zasjedanja naglasio da smo okupljeni na Sinodi isključivo iz jednog razloga, da stavimo Krista u središte našeg života: »Trebamo Mu mi dati sredinu: središte našeg srca, središte naših zajednica, središte našeg društva«, rekao je nadbiskup, posluživši se riječima iz Ivanovog evanđelja, kad Isus odmah nakon uskrsnuća »stane u sredinu i reče im: ’Mir Vama!’« (Iv 20, 19‒31).

Nadbiskup je istaknuo da je sinoda veliki Božji dar i prilika da konačno i mi damo veliki doprinos da se toliki grijesi u povijesti otpuste, da dođe do oslobađanja od grešne prošlosti; da ne zadržavamo više jedni druge u ropstvu predrasuda i nepoštovanja, nego da jedni druge oslobađamo za slobodnu djecu Božju. »Ako je na čitavom Balkanu i dalje toliko grijeha, to je i zato što još nismo dovoljno otpuštali, a previše smo zadržavali grijehe i grešnu stvarnost jedni drugima!«, istaknuo je mons. Hočevar.

Svjestan u kakvoj se epidemiološkoj situaciji nalazimo, mons. Hočevar je zahvalio i odao priznanje svima koji su uložili napor u organizaciji i pripremi svih sinodalnih tekstova, napor oko dolaska i napor u spremnosti na suradnju: »Blagoslovljeni svi vi koji dolazite uime Gospodnje i koji želite i borite se da i naša partikularna Crkva bude sveta i bez gube grijeha. Sve strukture naše partikularne Crkve trebaju biti samo nova inkarnacija Isusa Krista u našoj povijesti, u našoj zemlji, u našoj Nadbiskupiji. Što racionalniji i transparentniji bude ustroj Nadbiskupije, tim više će iz čitavoga našeg života sjajiti Kristovo lice«, rekao je nadbiskup.

 

Kršćanski poziv i služenje

Nakon uvodnih riječi predsjednika sinode, svoje je izlaganje posvećeno temi »Kršćanskog poziva i služenja« iznio kancelar Nadbiskupije preč. Ivan Poleto. Tema je bila vrlo opširna, a glavni momenti su se preplitali oko župe kao zajednice vjernika, oko vjernika laika u izgradnji Crkve, oko obitelji, priprave na brak, rastavljenih i ponovno vjenčanih; oko posvećenog života; promicanja jedinstva među kršćanima i oko Caritas-a. Razmišljanja i prijedlozi sinodalaca odnosili su se prije svega na potrebu još boljeg upoznavanja i sinergije između župnih zajednica i različitih karizmi i pokreta koji djeluju u Nadbiskupiji. Osjeća se potreba za osnivanjem pastoralnog centra koji bi se zvao Ivan Dobri, koji bi se brinuo za permanentnu formaciju obitelji, mladih i djece. Spominjalo se i osnivanje nadbiskupijskog ureda za ekumenski i međuvjerski dijalog. Kako je rekao preč. Poleto, sinoda naglašava da svaka župa mora imati župno ekonomsko vijeće, koje se zajedno sa župnikom brine o materijalnim dobrima župe.

 

Ustroj nadbiskupijske zajednice

U drugome dijelu dana zasjedanja generalni vikar mons. Aleksandar Kovačević obratio se članovima sinode s drugom temom posvećenom ustroju nadbiskupijske zajednice. Možda na prvi pogled ne toliko zanimljiva, ali tema je bila predstavljena na sintetičan i vrlo jasan način. Glavne strukture Nadbiskupije su: Nadbiskupijski ordinarijat, župni ili dekanatski ustroj i materijalna crkvena dobra. U sklopu Ordinarijata trebaju djelovati službe pod vodstvom generalnog vikara, a u našoj Nadbiskupiji su to: Nadbiskupijski kulturni centar (Biblioteka Paulus, Katolički medija centar [Kmc] s izdavačkom djelatnošću Treći milenij te muzej Capistranum) s glasnogovornikom; Nadbiskupijski pastoralni centar Ivan Dobri u Marijanumu kao studijsko i organizacijsko tijelo Nadbiskupije.

Iz prijedloga sinodalaca moglo se zaključiti kako se u Beogradskoj nadbiskupiji, koja je povjerena pastoralnoj brizi nadbiskupa u suradnji s svećenicima, a u povezanosti sa svakim vjernikom, kao važna zadaća javlja potreba za zajedničkim pastoralnim djelovanjem. U Nadbiskupskom ordinarijatu se trenutno razmatraju i traže nove mogućnosti za osnivanje i uređenje novog pastoralnog centra Marijanuma, kojem će biti povjereni nastavno-obrazovni i edukativni sadržaji prilagođeni svim dobnim skupinama. Prijedlog je da se sve strukture Nadbiskupije trebaju osposobljavati za integralni dijalog putem životne parmanentne formacije svećenika (okupljanjem na redovitim mjesečnim zborovima svećenika) i redovitog djelovanja Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća (okupljanjem najmanje dvaput tijekom jedne godine).

Kad je riječ o materijalnim crkvenim dobrima, važno je da se ne zaboravi da je temelj stjecanja crkvenih dobara uvijek dobrohotnost i darivanje vjernika koji su tijekom povijesti, a to čine i danas, svojim darovima Crkvi očitovali svoju vjerničku pripadnost i povjerenje koje nove naraštaje poziva na odgovornost. Rečeno je također da je važno u Božjem narodu razvijati ispravnu svijest o materijalnim dobrima koja su u vlasništvu Crkve, kako bi – u evanđeoskoj nenavezanosti na materijalno – razvijali duh crkvenosti i uvidjeli svoju suodgovornost.

 

Zahvaliti za dar Nadbiskupije

Svi prijedlozi na ovom zasjedanju našli su se na listićima za glasanje, koje će razmatrati komisija i crkveno pravno tijelo. Predsjednik sinode nadbiskup mons. Stanislav je na kraju posljednjeg zasjedanja zahvalio svim učesnicima koji su svojim prisustvom i konkretnim prijedlozima doprinijeli uspjehu Prve nadbiskupijske sinode. Pozvao je da se i dalje molimo Duhu Svetome za završnu fazu i podsjetio da moramo uvijek zahvaljivati za dar i za sve što je naša Nadbiskupija prošla kroz povijest i što je ona danas: važan dio univerzalne Katoličke Crkve.

Robert Zajc