Vigilija uoči svetkovine Duhova u Župi Krista Kralja
Duhovna priprema za proslavu dana Pedesetnice – Duhova ove godine je svoju kulminaciju imala u svečanoj vigiliji – misi bdenja koju je u Crkvi Krista Kralja u subotu 19. 5. 2018, uz koncelebraciju župnika župe Krista Kralja i generalnog vikara Beogradske nadbiskupije don Aleksandra Kovačevića, predvodio preuzvišeni monsinjor Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolit beogradski.
Uvodni deo vigilije započeo je don Aleksandar Kovačević; govoreći nam o važnosti darova Duha Svetoga rekao je da »iako nemamo svi jednake darove, u svijest nam Duh usađuje odgovornost za druge ljude. Na nama je da druge ljude razvijamo uz pomoć Duha Svetoga. On zamjenjuje našu narav i potiče nas da svojom voljom izgrađujemo sebe na dobro naših najbližih, ali i čitavog svijeta. Da izgrađujemo svijest Ljubavi i tako sve privučemo znaku Krista koji nas bezgranično ljubi, želi da se pokorimo Duhu i da Mu vjerujemo.«
»Vjera nije u duhu suvremenog života, gdje je sve ekspresno, kao pošta, vlakovi… A danas želimo da sve bude ekspresno«, rekao je otac nadbiskup. Ako to zaboravimo, tek »došavši na vigiliju otkrivamo one najdublje tajne, onu najelementarniju stvarnost da se velike stvari događaju u skrovitosti. U temeljnom procesu, dugotrajno.« Zato ne bi trebalo da nas plaši ako na nešto što je dobro dugo čekamo. Nadbiskup je podsetio na reči Isusa koji nas u Evanđelju poziva: »Ako li je tko žedan, neka dođe k meni.« Pitanje je samo jesmo li žedni, jesmo li gladni… I to ne telesne, materijalne hrane i pića, nego jesmo li stvarno gladni i žedni, upitao je otac nadbiskup. Jer ako »nemamo gladi i žeđi, onda na neki način ne možemo primiti Isusove darove«, dodao je. »Isusove darove može primiti samo onaj tko u sebi stvarno osjeća da ima, razvija i umnaža veliku žeđu…. Žeđu za Ljubavi, Savršenstvom, Harmonijom koja je u Bogu… Tko je, dakle, žedan – samo on će dobijati iz tih najvećih dubina Očevih svekoliku energiju Ljubavi, iščekujući da dođe Duh utješitelj, branitelj.« Taj Duh čiji dolazak Isus najavljuje apostolima i svima nama ne dolazi hronološki, mereno ljudskim merilima, nego uz uslov da smo žedni i gladni Njegovog prisustva. Što znači, pojasnio je preuzvišeni, da ako stvarno čeznemo za Bogom, onda će Duh doći. Ali neće ako dolazimo u crkvu i ništa ne očekujemo, ako stvarno ne žeđamo da postanemo novi ljudi, ako u našem srcu nema gladi da u nama i našoj porodici, u našem gradu, među nama oživimo novi duh praštanja, poverenja, saradnje. Ako u nama nije poraslo ono što smo čuli u čitanjima te večeri, ako nemamo nade. »Jer nada nam osvaja srce, nada omogućuje da unaprijed okusim svu nebesku ljepotu«, naglasio je otac nabiskup i dodao da »samo ako sam gladan, žedan Boga, onda k meni dolazi Duh. Nije dovoljno samo doći na svetu misu onako kako to mnogi čine smatrajući da se tako mora, nego smo pozvani, posebno večeras, da probudimo u sebi tu glad, tu žeđ. Onda može doći Duh koji je utješitelj, ne drugačije.«
To je Duh utešitelj koji nam u svakom trenutku kaže ono što je najvažnije i u svakom trenutku možemo da osetimo kako nas brani, darujući nam svu ljubav Boga Oca i pružajući nam saznanje da Ga uvek imamo pored sebe. Zato su ljudi koji srce otvore Duhu Božjem tako jaki, tako ustrajni, tako postojani, zaključio je otac nadbiskup svoju homiliju.
(M.A.K./kmc)
