Gdje je ljubav, tamo je Bog

„Kršćanska nas vjera uvijek iznenađuje! Pa tako i večeras! Ovim svetim tajnama slavimo Kristovu smrt i Njegovo uskrsnuće te stoga vjerujemo da upravo tom nedokučivom Tajnom također možemo najbolje objediniti naše sjećanje na veliku ženu naših dana i utemeljiteljicu Chiaru Lubich, povodom 10. obljetnice njezine smrti“, tako se je izrazio na početku propovijedi na svečanoj misi beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, 14. marta u crkvi svetih Ćirila i Metoda u Beogradu.

Upravo toga dana, prije deset godina, Chiara je napustila ovozemaljski život. Po cijelom svijetu se ovih dana održavaju mise zahvalnice, okupljanja, različite manifestacije i tribine. Ove godine se na poseban način želi istaći utjecaj Chiarine karizme u društvu. U Beogradu je ovim povodom beogradski nadbiskup predvodio svečano misno slavlje uz koncelebraciju apostolskog nuncija u Republici Srbiji mons. Luciana Suariania, njegovog sekretara mons. Filipa Colnaga, župnika p. Lojza Letonje i drugih svećenika iz Beograda, Pančeva, Zrenajnina i Sremske Mitrovice.  Nadbiskup Hočevar je pozdravio sve sudionike, među kojima na poseban način apostolskog nuncija i predstavnike Srpske pravoslavne Crkve, zatim svećenike, redovnike i redovnice, vjernike, a ponajprije članove i članice Djela Marijinog – muškog i ženskog fokolara, koji – kako je rekao – bez osobne zasluge, no ipak radosno, baštine Chiarinu karizmu. Izrazio je sreću i zahvalnost što večeras, u snazi Božjega Duha smije slaviti velike darove koje je Bog po Chiari darovao čovječanstvu, Crkvi i svima nama! „Vama od srca čestitam za velike darove koje ste primili i snažno vas potičem da tim istim darovima obogaćujete našu Crkvu, kršćanstvo i čitavo naše društvo“, još je istaknuo mons. Hočevar na početku homilije. Nakon svete mise svi su bili pozvani u kuću ženskog fokolara da nastave zajedništvo uz agape.

U nedjelju 18. marta u 16 sati će se istim povodom održati akademija u Zadužbini Dositeja Obradovića, Kralja Milana 2/II.

U nastavku slijedi propovijed beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava Hočevara:

 

Predragi svi vi draga braćo i sestre!

Kršćanska nas vjera uvijek iznenađuje! Pa tako i večeras! Ovim svetim tajnama slavimo Kristovu smrt i Njegovo uskrsnuće te stoga vjerujemo da upravo tom nedokučivom Tajnom također možemo najbolje objediniti naše sjećanje na veliku ženu naših dana i utemeljiteljicu Chiaru Lubich, povodom 10. obljetnice njezine smrti. Sve vas sudionike u ovome slavlju iskreno pozdravljam. Svakako, ponajprije vas – članove i članice Djela Marijinog – muškog i ženskog fokolara, koji bez osobne zasluge, no ipak radosno, baštinite Chiarinu karizmu. Izražavam sreću i zahvalnost što večeras, u snazi Božjega Duha, s vama smijem slaviti velike darove koje je Bog po Chiari darovao čovječanstvu, Crkvi i svima nama! Vama od srca čestitam za velike darove koje ste primili i snažno vas potičem da tim istim darovima obogaćujete našu Crkvu, kršćanstvo i čitavo naše društvo. Deseta obljetnica smrti vaše utemeljiteljice poziva vas da još svestranije prihvatite poruku koju Bog šalje Crkvi i svijetu po Chiari Lubich i da još zauzetije preuzmete odgovornost za realizaciju Njezinih karizmi.

Mnogi od nas danas vam se radosno pridružujemo. Tko se ne bi veselio prisutnosti osobnog delegata Njegove svetosti pape Franje, mons. Luciana Surianija, apostolskog nuncija u Srbiji, te njegovog suradnika mons. Filippa Colnaga. Eccellenza Reverendissima, caro monsignore, ci rallegriamo tanto per la Vostra presenza tra di noi e Vi chiediamo di trasmettere al Santo Padre le nostre vive congratulazioni in occasione del quinto anniversario della Sua elezione „ad cathedram Sancti Petri“. Dok se, dakle, radujemo i zahvaljujemo Bogu povodom 5. obljetnice Papinog izbora – svi mi: svećenici, redovnici, redovnice, Bogu posvećene osobe, vjernici – osjećamo se radosno zbog našeg autentičnog zajedništva i bratsko-sestrinski se pozdravljamo!

Da, dragi svi vi prisutni! Danas punim srcem kušamo radost crkvenog zajedništva i u ovim korizmenim danima promišljamo što nam je činiti…

Na ovaj dan – u srijedu 4. korizmenog tjedna – Božja je riječ prilično obilna te tako i ja, braćo i sestre, ne mogu biti baš kratak. Darovi koje primamo, na kraju krajeva, zavređuju i našu pozornost!

Čuli smo proroka Izaiju; nenadmašiv je! Danas nam govori: „U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći!“ (Iz 49, 8).

Draga Crkvo, dragi fokolarini! Čujete li što Bog obećava?

Koje molbe i prošnje, dakle, donosite večeras sa sobom? Osobno u svome srcu, u srcu vaših zajednica? Imate li velikih želja, prošnji, spremnosti za Njegov poziv?

Ja i večeras ustrajno molim Gospodina: podari našoj mjesnoj Crkvi velikih žena, žena poput Chiare Lubich. Podari svim našim djevojkama da na sve izazove vremena odgovore onako kako je to odgovorila Chiara Lubich – kad su padale bombe, kad su se rušile zgrade, kad su ljudi umirali a siromaštvo se širilo na sve strane… Dok je, dakle, zemljom vladala prava tama, u Chiarinom se srcu upalilo novo svjetlo, nova ljubav. Brižno se pitamo večeras: ima li grad Beograd danas takvih djevojaka..? Rađa li nesigurnost naših dana takve mlade proroke?

Veliki prorok Izaija nastavlja – misleći svakako na velikoga Božjeg službenika, no te riječi mirno možemo primijeniti i na Chiaru Lubich – „Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu; da kažem zasužnjenjima: ’Iziđite’, a onima, koji su u tami: ’Dođite na svjetlo!’“ (Iz 49, 9).

Braćo i sestre! Ne bismo mogli naći ljepšeg teksta da kratko predstavimo našu Chiaru, nego što je ovaj koji upravo čusmo. Drugi svjetski rat je sijao mržnju ideologije i nacionalizma, a Chiara Lubich je – okupljajući djevojke u skloništu u podrumu – dizala prošnje Svevišenjemu Bogu za sve ljude, za sve Božje sinove i kćeri. Dok su nacionalizmi i ideologije doslovce bacali bombe na sve koji „nisu naši“, mlada ekipa budućega Djela Marijinog mislila je na sve, molila se za sve. Već u dubinama tame podruma u Chiarinom je srcu procvjetalo ono što će kasnije brzo dozrijeti u plodove susreta s carigradskim ekumenskim patrijarhom, anglikanskim primasom, protestantskim pastorima, islamskim reis-ul ulemama, azijskim budistima i konfucijancima, afričkim animistima te različitim državničkim i akademskim zvaničnicima… Jednostavno: tamo gdje grijeh, mržnja i zlo razdvajaju, tamo Ljubav približava, povezuje, sjedinjuje, izgrađuje i obnavlja. Upravo onako – kako to čini Uskrsli Gospodin. Zato nas ne smije niti iznenaditi niti nam smije dojaditi ako svugdje odjekuje Chiarin poziv: „Isus među nama!“ Rekli bismo s istočnom braćom: „Hristos posredi nas!“

Da, upravo tamo gdje je među nama prisutan Uskrsli Gospodin, tamo se uvijek stvaraju zajedništvo i nastaju zajednice!

U današnjem smo Evanđelju više puta čuli: „Otac moj sve do sada radi, pa i ja radim!“ (Iv 5, 17). Božji Sin jednostavno ne može i ne želi ne biti sjedinjen sa svojim Ocem: „Otac i ja, jedno smo“, bezbroj puta ponavlja Isus. Gdje je ljubav, tamo je jedinstvo. Gdje je ljubav, tamo je Bog. To je Chiari posve očito. Zato ona promiče duhovnost jedinstva. O tome piše u tolikim svojim knjigama, o tome svjedoči okupljajući u postkoncilskoj Crkvi tolike različite crkvene pokrete, da bi zajedno dali novi polet Crkvi, za to se zauzima putujući po svijetu, u različitim narodima, kulturama, jezicima i religijama pobuđujući sve ono najljepše i umjetničko, da bi se i u ovo naše vrijeme objavile snage prvih Duhova u Jeruzalemu…

Činiti ono što čini Otac – to nije samo odluka Božjega Sina Isusa Krista, nego i volja svih onih koji su po Božjem Sinu postali sinovi i kćeri Nebeskoga Oca. Tako se otkriva da je autentično sjedinjenje s Bogom uvijek i najveće nadahnuće za društveno djelovanje, za socijalne inicijative, za pedagoške pothvate… Nema sumnje: tko s Kristom umire na križu ljubavi, uvijek prouzrokuje najkrupnije socijalne i kulturne potrese… Jer već sami ti potresi agonije s Kristom na križu – očišćuju, ozdravljaju i sve postavljaju na svoje pravo mjesto. Odstraniti grešne okove, srušiti strukture korupcije i uspostavljati putove ljubavi – to je prava korizma!Braćo i sestre! Božja nam je riječ ovoga dana omogućila dublje uranjanje u karizmu Chiare Lubich. Otkrivamo kako je njezina karizma zajedništva i jedinstva potrebna upravo nama u Beogradskoj nadbiskupiji; potrebna na trusnom tlu kompleksnog Balkana. Mi koji i danas živimo sred grmljavine tolikih riječi, sred grmljavine povijesnih, kulturoloških i društvenih konflikata, mi smo danas poput Chiare pozvani zapaliti novo svjetlo razumijevanja, povezivanja i suradnje.

Braćo i sestre Djela Marijinog! Uđite u sva teška ozračja podrumskog života siromaštva, nerazumjevanja, predrasuda i isključivosti i upalite svjetla nade, blizine, zajedništva! U svojoj kršćanskoj ljubavi ne dozvolite  da i jedan jedini sin ili kći bilo kojeg balkanskog naroda bude isključen, prezren, odbačen, ponižen ili čak ubijen. Draga braćo i sestre Djela Marijinog! Rasporedite se tako među svima nama, među svim našim narodima, jezicima, kulturama, vjeroispovjestima i predstavnicima socijalnih okruženja, da se svi osjećamo kao jedna obitelj. Jedna obitelj! To je bio ideal Chiare Lubich. To je poziv ovoga jubileja. To je prošnja naše Prve nadbiskupijske sinode. Braćo i sestre, svi se ujedinimo u ovoj velikoj molbi, a milosrdni Bog neka nas čuje i usliši. Amen.

(kmc)