Hodočašće u Šabac na blagdan Svete Ane

Crkva Svete Ane u Šapcu svake godine – osim žitelja Šapca i stanovnika obližnjih sela – okuplja i nekolicinu hodočasnika iz Beograda. Prvi među njima je otac nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, koji je tog četvrtka 26. jula došao pravo s Bleda, gdje je katehetama tijekom nekoliko dana održao duhovne vježbe. Iz Beograda smo se, međutim, uputili punim autom u pratnji mons. Grzegorza Hudeka i bogoslova Adrijana Nikačevića. U Šapcu su nas dočekali župnik Andrej Đuriček i župljani koji su već sve pripremili da bi otvorenog srca mogli primiti hodočasnike.

Svetu misu je toga dana predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar zajedno sa župnikom vlč. Andrejem Đuričekom i ekonomom Nadbiskupije mons. Grzsegorzem Hudekom.

Župnik Sv. Ane u Šapcu vlč. Andrej Đuriček uputio je dobrodošlicu nadbiskupu mons. Stanislavu Hočevaru, predsedniku Gradske skupštine i ostalim vjernicima. Rekao je kako nam taj blagdan pokazuje snagu pamćenja i da se u Crkvi proslavljaju djela Božje ljubavi. Pozvao nas je da se i mi ovoga dana sjetimo i zahvalimo za plodove velikih Božjih djela.

»Uime čitave Nadbiskupije od srca čestitam svima vama ovaj blagdan i pridružujem se u toj slavi Božje prisutnosti vašem zajedništvu«, uputio je uvodne riječi prisutnima nadbiskup Hočevar i nastavio: »Ova velika žena, sv. Ana, nije samo majka Blažene Djevice Marije, nego i baka Božjega Sina. Zbog toga je ona zaštitnica svih baka i svih djedova. Danas se želimo moliti za ovu župu i za sve starije osobe te za nastradale u požarima u Grčkoj.«

U prigodnoj homiliji nadbiskup je podsjetio da smo na svetoj misi povezani sa sveopćom Crkvom i da se misa prikazuje za vjernike župe, a također za sve koji žive na području šabačke župe. »Iako danas slavimo zajedno sv. Anu i sv. Joakima, crkva je stavila veći naglasak na sv. Anu«, naglasio je mons. Hočevar.

U mjesnoj su crkvi tih dana izložene svete moći svetog pape Ivana Pavla II., koji je u povijesti dosad obišao najviše naroda, jezika, kultura i Crkava. Nadbiskup je podsjetio da su relikvije sv. Ivana Pavla II. u našoj Nadbiskupiji zato što ove godine slavimo Godinu zajedništva. Slavimo je zbog sinodalnog procesa naše Nadbiskupije, koja se održava prvi put. »Nikad ne možemo ostati neopredijeljeni, hladnokrvni, bešćutni pred događajima u našoj prošlosti«, rekao je nadbiskup. »Želimo svojom molitvom i razmišljanjem pomoći promicanju susretanja i liječenja rana prošlosti. Sveti Ivan Pavao II. je u današnjem svijetu globalizacije upravo povezivao čitav svijet da bi zavladao mir, a mi se za to molimo i radimo, tu su i naši studijski dani«, nastavio je mons. Hočevar. Sljedeći će studijski dan biti u novembru ove godine. Tada će kao gost doći bečki kardinal Schönborn kako bi svojom prisutnošću pokazao da unatoč svim ranama prošlosti danas želimo živjeti u jedinstvu, zajedništvu i međusobnoj solidarnosti.

»Što nam na poseban način može progovoriti sv. Ana svojim životnim primjerom?«, upitao je nadbiskup. »Ana je od velikoga proroka vođe Samuela izmolila toga sina. Bila je nerotkinja i često je dolazila u hram da bi se molila. Ana je na duboki način shvatila poslanstvo svoga naroda. A poslanje je bilo da surađujemo oko dolaska Božjega sina, mesije, spasitelja čitavoga svijeta. Dijete koje je izmolila imalo je posebno poslanje. To je primjer kako se nekada molilo za djecu, a majke koje bi mogle rađati danas to često odbijaju ili čak ubijaju svoju djecu«, rekao je mons. Hočevar.

»Nema pravog ljudskog razvoja i budućnosti ‒ ako nema djece. Upravo tu nas može nadahnjivati sv. Ana. Papa Franjo često spominje bake i djedove jer najčešće su upravo oni ti koji, zahvaljujući svome životnom iskustvu, prenose svojim unucima vjeru«, dodao je.

Sveta Ana je, kako kažu, također bila vrlo pobožna. Čitav svoj život je tako usmjeravala da je sve što je mislila, govorila i radila upućivala Bogu. Samo pobožnost nam omogućuje da čujemo glas Duha Svetoga.

Ona nas poziva da i mi imamo odgovornost za sve narode, za sve ljude, za budućnost.

Nadbiskup je propovijed zaključio riječima: »Dozvolimo da sunce Božje ljubavi zagrije naše srce kako bismo mogli napredovati u solidarnosti, razumijevanju i suradnji.«

 

Sv. Ana zrači takvim duhom da više ne možemo činiti zlo

Na kraju mise zaustavili smo se nakratko s trima vjernicama koje su godinama aktivne u Župi Svete Ane. U nekoliko riječi su nam posvjedočile svoja iskustva i utiske s ovog blagdana.

»Ja sam Mirjana Milošević, ovde sam vernik od rođenja. Ova crkva je moja druga kuća. U njoj sam provela najlepše dane detinjstva, uz časne sestre, veronauku i tolike svećenike. Za vreme rata ova crkva je bila blokirana, zatvorena pet godina. Mi smo iz ljubavi prema njoj i tada bili u samoj crkvi, i tad se slavila Sv. Ana, i to u teškim uslovima, kad nismo imali struje ali nas je očuvala ljubav prema zaštitnici crkve, sv. Ani.

Ranije smo imali mnogo hodočasnika iz Srema. Ova svetkovina uvek je proslavljana na snažan duhovni način. Svećenik don Girolamo pre petnaestak godina napravio je mnogo i zajednica u ovoj župi je oživela, zahvaljujući crkvenom pokretu Neokatekumenskog puta, čiji je voditelj bio don Girolamo. Naučio nas je kako preneti ljubav drugome.«

»Ja sam Aleksandra Horvat, rodom iz Sremske Mitrovice. Pre 15 godina preselila sam se u Šabac zbog posla. Pre 10 godina prvi put sam ušla u ovu crkvu. Ranije nisam odlazila u crkvu. Od tada mi je Bog promenio život. Vezana sam za ovu crkvu jer se moja baka zvala Ana i smatrala sam je svojim anđelom čuvarom. Tu sam upoznala Krista, po mojoj želji krizmala sam se ovde kao Ana, i tako danas slavim svoj imendan.«

»Ja sam Marica Muždeka. Iz Hrvatske sam inače, a ovde sam došla pre 24 godine. U jednom periodu mog života, dok sam išla u školu, zaboravila sam na Boga. Sad vidim zašto me je Bog doveo s mojom decom i mužem ovde u Srbiju, u Šabac, u ovu crkvu gde sam se ponovo susrela s Bogom. Zahvalna sam sv. Ani koja mi je dala novi duh da mogu da rešim neke probleme u svom braku. I moja deca su odrastala ovde u ovoj župnoj zajednici, ali sad nisu tu. U njima mogu da prepoznam temelje i duh koji su ovde primila.

Imam osećaj da sv. Ana zrači takvim duhom da mi više ne možemo da činimo zlo, da činimo greh. Mi župljani napravili smo savez s Bogom i čvrsto ga se držimo. Treba da zahvalim gospođi Mirjani koja mi je na neki način dala pečat vere. Bila mi je uzor svojim lepim pevanjem u crkvi.

Zahvalna sam što smo zajedno u Kristu s našim nadbiskupom proslavili blagdan sv. Ane.«

(kmc)