Homeporuke i poslaniceIsusova žeđ na Kalvariji; Isus uzima na sebe sve suze svijeta.

Isusova žeđ na Kalvariji; Isus uzima na sebe sve suze svijeta.

Isusova žeđ, ona tjelesna u smrtnom času na Kalvariji, dokaz je njegovog utjelovljenja i znak njegove stvarne smrti, a njezino je simbolično i duhovno značenje ključ za razumijevanje dubokog smisla Njegova života i smrti – rekao je jučer tijekom pete meditacije don Tolentino de Mendonça, voditelj duhovnih vježbi za Svetog Oca i članove Rimske kurije koje se održavaju u Aricci nedaleko od Rima.

Osim u događaju na Kalvariji, evanđelist Ivan donosi tri puta izraz ‘biti žedan’ – rekao je don Tolentino i nastavio – Kad Isus susreće Samarijanku kaže joj: Tko god pije ovu vodu, opet će ožednjeti; ali tko god pije vode koju ću mu ja dati, nikad neće ožednjeti. Onda opet u govoru o kruhu života, Isus kaže: tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. Konačno o blagdanu žetve, Isus navješćuje: Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije tko vjeruje u mene.

U razgovoru sa Samarijankom dolazi do zamjene uloga, Isus koji traži piti postaje onaj koji daje piti – primijetio je don Mendonça i dodao – Na Kalvariji žeđ je znak da je Njegovo djelo dovršeno, te da želi dati Duha Svetoga, živu vodu koja će ugasiti žeđ ljudskog srca. O blagdanu žetve postaje jasno da biti žedan znači vjerovati u Isusa, a piti znači doći Njemu. U stvari žeđ o kojoj Isus govori je egzistencijalna žeđ, koja se gasi tako što se naš život okreće prema Njegovom. Biti žedan, znači žeđati za Isusom.

Žeđ za Isusom pomaže nam razumjeti žeđ ljudskog srca i nastojati ugasiti ju odgovarajući na Božju žeđ, na nedostatak osjećaja za istinu i na želju svakog ljudskog bića da bude spašeno – protumačio je don Tolentino de Mendonça i napomenuo – Njegova žeđ traži kidanje lanaca koji nas zatvaraju u grešnost i sebičnost, priječeći nam da napredujemo i rastemo u nutarnjoj slobodi. Njegova žeđ traži oslobađanje velikih snaga  koje su sakrivene u nama kako bismo mogli postati ljudi koji suosjećaju, mirotvorci poput Njega, ne bježeći od patnji i sukoba našeg podijeljenog svijeta, nego prihvaćajući svoju ulogu i stvarajući zajednice i mjesta ljubavi, da bismo na taj način donosili nadu ovoj zemlji.

Danas, četvrtoga dana duhovnih vježbi za Papu i njegove suradnike, portugalski svećenik José Tolentino de Mendonça u središte je šeste meditacije stavio suze žena o kojima govori evanđelje, a koje ukazuju na žeđ za životom, za odnosima i za Isusom. Marija Magdalena, udovica iz Naina, i tolike druge koje spominje evanđelje, u različitim životnim okolnostima evangeliziraju svojim načinom služenja. A povezuju ih njihove suze koje su pune osjećaja, nesporazuma, radosti i rana.

Suze očituju da se Bog utjelovljuje u našem životu, u našim propustima i našim susretima – rekao je don Tolentino i istaknuo – U evanđelju Krist također plače. Isus preuzima našu situaciju, postaje jedan od nas i zato su naše suze uronjene u Njegove. Kad plače, iz solidarnosti preuzima na sebe sve suze svijeta.

Kada depresivne osobe počnu plakati udaljavaju se od napasti samoubojstva jer suze ne govore o želji za umiranjem, nego o žeđi za životom – naglasio je otac Mendonça i dodao – plakanje je znak žeđi za odnosom. Mnogi sveci poput Ignacija Lojolskog svjedoče da nam suze daju osjećaj za vječnost, da nas vjera upravo uči plakati, te da su suze ono što nas može učiniti svetima nakon što smo postupali ljudski.

Naš se život može prepričati preko suza radosti, slavlja, prosvjetljenja; tamnih noći, razdiranja, napuštenosti, skrušenosti i kajanja – rekao je don Tolentino i podsjetio – Pomislimo samo na naše prolivene suze i na one koje su ostale kao čvor u grlu i čiji nam je nedostatak kasnije postao teret ili nas još uvijek pritišće bol zbog suza koje nisu bile isplakane. Bog ih poznaje i prihvaća ih kao molitvu. Imajmo povjerenja i nemojmo ih skrivati pred Njim.

Kada plačemo, iako se trudimo da ne pokažemo drugima da plačemo, istina je da uvijek plačemo zato da drugi vide. To je žeđ za drugima koja nam daje da plačemo; kao kada, na primjer, dođe prijatelj i osjećamo da se možemo prepustiti svojim najintimnijim osjećajima – zaključio je voditelj duhovnih vježbi za Papu i njegove suradnike, don Tolentino de Mendonça.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: